Brze ekonomske i socijalne promjene dat će kontinentu veću ulogu u svjetskim poslovima, kaže Jonathan Rosenthal.
Ponekad premošćivanje jaza između uspjeha i neuspjeha, između završetka srednje škole ili pada razreda zahtijeva mnogo odlučnosti i …. prodaju krave.
Jack Oyugi je odrastao kao najstariji od 14 djece, s roditeljima koji su obrađivali jutar zemlje u zapadnoj Keniji. Njihovi bi im usjevi obično dali dovoljno zarade za preživljavanje – susjedi bi uvijek uletili u pomoć kad bi nedostajalo hrane – ali i dalje su imali malo novaca.
Kad je Oyugi krenuo u srednju školu, njegov je otac prodao svoju jedinu kravu da plati školarinu. “Susjedi su mu se smijali”, kaže on. Sada se on zadnji smije.
Oyugi je nastavio je sa svojim školovanjem uspješno, te je na fakultetu upisao biotehnologiju, a zatim je razvio postupak izrade hrane za životinje bogate proteinima od vodenog hijacinta, invazivne biljke na jezeru Victoria. Sada zapošljava 30 ljudi. Narudžbe za hranu, koja je otprilike 30% jeftinija od proteina soje, stižu iz dalekih zemalja poput Tajlanda. Što se tiče njegovog oca, “Sagradio sam mu kuću sa sedam soba i kupio mu nekoliko krava“, kaže ponosno Oyugi.
Oyugi je talentiran i marljiv. Ali njegov skok sa sela na sveučilište, iz uzgoja hrane za puko preživljavanje u osnivanje uspješnog biznisa, također je nešto što pokazuje promjene kroz koje prolazi najmlađi kontinent na svijetu. Gotovo polovica od 1,3 milijarde Afrikanaca rođena je nakon terorističkih napada na Ameriku 2001. godine – srednja dob od 19 godina gotovo je upola manja je od prosječne dobi u Europi (43).
- godine, kada su kolonijalne sile razdvojile Afriku na nekoliko komada, Afrika je imala manje od 100 milijuna ljudi, ili otprilike jednu trećinu tadašnjeg europskog stanovništva. Danas postoje gotovo dva Afrikanca na svakog Europljana. Pojedini vanjski promatrači vide ovo brzo rastuće stanovništvo kao recept za katastrofe. Iako stopa siromaštva opada, oko trećina djece i dalje je neuhranjena. Zbog toga mnogi od njih ostaju slabašnih tijela i umanjenih mentalnih sposobnosti. Svaki mjesec oko milijun Afrikanaca ulazi na tržište rada. Mnogi od njih nemaju obrazovanje ili vještine koje su im potrebne. Više od trećine afričke djece ne završava srednju školu. U Mozambiku i Madagaskaru ta stopa skače na više od polovice. Ekstremisti nailaze na plodno tlo u zemljama s velikim brojem siromašnih i nezaposlenih mladih.
Opasnosti na vidiku
Za razliku od ostalih sila u nastajanju, poput Kine i Brazila, Afrika je podijeljena u 54 zemlje, svaka od njih sa svojim različitim i posebnim problemima. Na primjer, dvije najveće afričke ekonomije, Južna Afrika i Nigerija, imaju velike nestašice vode. Mnoge su države pogođene plemenskim podjelama i pate od loše infrastrukture, korupcije i nasljeđa ropstva, kolonijalizma i autoritarne vladavine. Pojedine su zemlje pogođene i opasnom vjerskom radikalizacijom koja prijeti da pretvori neuspjele države u propale države. Na sve to, treba dodati i klimatske promjene koje će ove izazove dodatno pooštriti. Kratkoročno gledano, i Covid19 će ostaviti traga na gospodarstvo.
Afrički kontinent je i prije imao svojih razočaranja. Mnogi pamte kako je Thabo Mbeki na svojoj inauguraciji za predsjednika Južne Afrike 1999. godine govorio o ulasku u “afričko stoljeće”. Čak i nakon svjetske financijske krize, brzi rast Afrike dao je nade u stalni napredak, iako iz vrlo niske baze. No to se opet usporilo od sredine 2014. godine; kada su cijene potrošačkih roba pale i rast BDP-a Afrike je znatno usporio.
Usprkos tim nedostacima i premda mnogi problemi na kontinentu i dalje postoje, socijalna, ekonomska i politička poboljšanja od kraja Hladnog rata su naglo ubrzala. Nakon stoljeća na periferiji, Afrika će igrati mnogo važniju ulogu u globalnoj diplomaciji i gospodarstvu. Azijski ekonomski i populacijski procvat možda će i dalje dominirati u prvom dijelu ovog stoljeća, ali težina Afrike će rasti u drugoj polovici.
Demografija je veliki dio toga. Broj stanovnika Afrike gotovo će se udvostručiti do 2050. godine, dajući mu više od četvrtine ukupnog svjetskog stanovništva. Samo to je dovoljan razlog da obratimo pažnju na afrički kontinent. Ako pratimo trendove rasta BDP-a, gospodarstva poput Nigerije bi mogla uskoro prestići Francusku ili Njemačku po veličini (prilagođenoj kupovnoj snazi), navodi svjetska revizorska agencija PricewaterhouseCoopers.
To možda nije tako naočito kao što se čini na prvi pogled, ali Centar za međunarodni razvoj sa Sveučilišta u Harvardu predviđa da će sedam afričkih država biti među 15 zemalja s najbržim rastom do 2027.
Rast životnog standarda i gospodarstva je potaknut poboljšanjem obrazovnih sustava i ambicioznim naporima da se smanje trgovinske barijere na cijelom kontinentu. Gospodarski prosperitet ne potiče samo kretanje dobara, već i kretanje ljudi. Migracije će vjerojatno obogatiti i demokratizirati kontinent novcem, idejama i vještinama.
Napredak nije neizbježan niti će se ravnomjerno širiti. Mnogo će ovisiti o tome hoće li afričke vlade postati odgovornije. Od 2008. Godine je došlo do erozije nekih demokratskih postignuća osvojenih od kraja Hladnog rata. Ipak, sveukupni optimizam ukorijenjen je u Afrikancima prvenstveno zbog njihovih vlastitih pogleda na budućnost. Dok manje od četvrtine Nijemaca, Japanaca i Britanaca misli da će se njihovi životni uvjeti poboljšati u sljedećih 15 godina, dvije trećine Kenijaca, Nigerijaca i Senegalaca misle da će se njihovi životi poboljšati, pokazali su ankete Ipsosa. Nova generacija Afrike nije samo puna nade, već polako dobiva alate da tu nadu pretvori u stvarnost. (Economist)
