Sredinom ljeta, navijači Rijeke su dočekali vijest o dolasku američkog veznjaka Stevena Juncaja u svoje redove. Rođen u Michiganu, ali s korijenima duboko ukorijenjenima na prostoru bivše države, Juncaj je odmah po dolasku tvrdio kako je sanjao o igranju za riječki sastav od malih nogu. No, ono što je počelo kao bajkovita priča o ostvarenju sna, brzo se pretvorilo u poslovnu avanturu s neizvjesnim ishodom.
Transfer koji je iznenadio mnoge, ubrzo je otkriven kao dio poslovne suradnje između predsjednika Rijeke, Damira Miškovića, i Juncajevog oca, Georgea. Rijeka je putem ovog transfera nastojala uspostaviti veze na američkom tržištu, no rezultati nisu bili onakvi kakve su se nadali.
Nakon samo dva nastupa za Rijeku i minimalne 34 minute na terenu, došlo je do privremenog rastanka između Juncaja i riječkog prvoligaša. Američki vezist je proslijeđen na posudbu u redove niželigaša Michigan Stars, klub čiji je vlasnik upravo Juncajev otac. Ironično, ovaj potez dodatno naglašava složeni odnos između obitelji Juncaj i nogometnih klubova.
Prije dolaska u Rijeku, Juncaj je nastupao i za slovensku Goricu, također klub koji je financijski podržavao njegov otac i obitelj. I dok je Juncaj izrazio veliko oduševljenje predstavljanjem na Rujevici, gdje je opisao svoj dolazak kao ostvarenje sna, čini se da su realnost i san ipak bile različite kategorije.
“Klub je ostvarenje sna”, pričao je Steven ljetos na svojem predstavljanju na Rujevici, pa nastavio:
“Otkad sam bio dijete želio sam igrati u Rijeci, nisam znao da će to postati realnost. Moj otac je iz Crne Gore, odrastao je gledajući jugoslavensku ligu i svi smo znali za hrvatske klubove. Rijeka je bila jedan od njih, ja sam kao dijete uvijek bio opsjednut Rijekom jer je to bila nogometna momčad na obali i govorio sam ocu kako zamišljam da ću jednoga dana igrati ondje. Čudesno je.”
