Kad sam dobila šamar od dečka, ništa nije bilo strašnije od činjenice da nisam imala podršku okoline – svi su me pitali čime sam zaslužila udarac. Još gore je što me njegov prijatelj odmah nakon toga ošamario, i to da svima pokaže kako je to “ništa”.
S. B. (28), studentica iz Beograda, koja je preživjela zlostavljanje muškarca samo zato što je, prema riječima okoline, imala “dug jezik”, što se nasilnicima nije svidjelo, svoju potresnu ispovijest za “Blic” počinje riječima: ove riječi. Dramatična scena koju će zauvijek pamtiti odigrala se kada je prošlog ljeta bila na odmoru s prijateljicama.
– Sjedio sam za stolom s dvadesetak ljudi. Taj dječak, kojeg sam poznavao samo iz viđenja, sjedio je pored mene. Počele su provokacije, a jedna od mojih je bila da je “to njemu malo”, na što je on reagirao šamarajući me – prepričava potresnu scenu iz Beograda.
Nakon što je dobila udarac, kaže, nije mogla vjerovati da se to dogodilo. No, ispostavit će se da njezinim mukama tu nije bio kraj. Naime, mladić koji je cijelo vrijeme stajao iza nje, inače prijatelj dečka-nasilnika, zadao joj je novi udarac.
– Uslijedio je još jedan šamar, pri čemu je rekao: “Pa vidiš nije ništa, nije te toliko povrijedio pa se toliko dereš”. Svi prisutni su izgledali blijedo, nitko mi nije pokušao pomoći na bilo koji način. Izašla sam ispred lokala i počela plakati, a zatim zaspala – prepričava događaje strašne večeri koju će zauvijek pamtiti.
Međutim, ni tu nije bio kraj. Dok je sljedeće jutro doručkovala, ponovno se javio mladić koji joj je noć prije pokušao objasniti kako “previše dramatizira” oko jednog šamara.
– Kontaktirao me, a ja mu naravno nisam ništa odgovorila, nakon čega mi je, također pred velikim brojem ljudi, prišao i rekao: “O Bože, neka ti je to zadnji put!” – kaže S. B., dodajući da ju je ta scena pogodila.
No, ono što je ovu mladu Beograđanku posebno povrijedilo nisu udarci i šamari, već nedostatak empatije i konstantno okrivljavanje ljudi oko nje.
“Nisi mu smjela tako reći, tako muškarci reagiraju na to što si mu rekla”, govorili su joj bliski ljudi, a sve se svelo, kaže, na priče “kako bi se trebala ponašati da netko ne bi je tukao”.
– Šutjela sam i nikome više nisam govorila o tome jer nisam mogla podnijeti da mi se kaže da sam ja u krivu, a ne da me netko fizički napao. Povukla sam se u sebe, bilo je strašno, osjećala sam se bezvrijedno jer me nije imao tko saslušati. Ljudi koji su tada bili sa mnom nisu ništa govorili, nisu mu se suprotstavljali, svelo se na to da sam bio drzak i da skratim jezik, a oni su ga pravdali da je pijan. – kaže mlada djevojka.
Dečko koji ju je udario kasnije joj se pokušao ispričati rekavši da nije baš takav, već da je tada bio pijan i da je “to njegov način da se šali”. Pružio joj je ruku, a ona, kaže, ni ovoga puta nije imala snage ni podrške odoljeti.
– Znam da sam mu trebala reći da se makne i da nema opravdanja za takvo ponašanje, ali tako je ispalo. Kasnije sam čula da je udario još jednu djevojku – priča S. B.
Da javno ispriča svoju priču i tako pokaže da napadnute žene nisu same, motivirala ju je kada je čula da je 8. marta napadnuto nekoliko žena, da je jedna od njih, kao i ona, dobila šamar.
– Prije toga nisam imala hrabrosti reći ljudima, zakopala sam to u sebi jer nisam mogao podnijeti da nisam u pravu. Shvatila sam da je nasilje nad ženama rašireno i shvatila sam da trebam govoriti i da se nemam čega sramiti. Najgori osjećaj je osjećaj srama i nedostatak samopouzdanja da progovori, a to je najvažnije – zaključuje Beograđanka dodajući da je podrška ženama koje su doživjele slične situacije ključna jer će u suprotnom biti psihički slomljene.
