Otvoreni napad na Ukrajinu i otimanje teritorija međunarodno priznate države od strane Rusije dignuo je cijeli demokratski svijet na noge. Svi zaštitini mahanizmi europske ali i svjetske sigurnosti, ono što samo izgrađivali od 1945.godine, srušilo nam se odjednom kao kula od karata. Vjerovati da će aneksija Krima zadovoljiti apetite imperijalističke Rusije bili je tako naivno od naše strane. Kako je rat odmicao tako je došlo na vidjelo da autokracije u svijetu nalaze zajednički jezik i da se međusobno pomažu bez obzira na rasu ili vjeru.
Prvi je Rusiji priskočio Iran pa Sjeverna Koreja. Kina se drži “neutralna” ali sve je više naznaka da su kineske kompanije posrednici u transferu zapadnih dijelova i tehnologije Rusima. Kina izgrađuje umjetne otoke pred vratima Filipina i svojata sve oko toga. Tibet je desetljećima pod njihovom okupacijom, teritorijalne pretenzije imaju i prema Indiji, a Tajvan smatraju svojom odbjeglom provincijom.
Opća skupština UN-a glasala je o rezoluciji „Zaštita civila i pridržavanje pravnih te humanitarnih obveza“ koju je predložio Jordan, a kojom se traži prekid napada Izraela na Pojas Gaze radi dopreme humanitarne pomoći. Četrdeset pet država se suzdržalo, a 13 je bilo protiv, a među njima i Hrvatska. Kanada je predložila nadopunu ponuđenog tekst gdje bi se osudio teroristički napad Hamasa i njegov maskar nad civilima, koji je i bio povod izraelskoj vojnoj akciji, ali većina arapskih zemalja, uključujući tu i Jordan, je bila protiv. Zapadne zemlje mogle su birati između, biti suzdržane, ili biti protiv.
Ako netko misli da će Hamas nakon tog UN-ovoga “primirja” nestati iz Gaze ili će se pretvoriti u miroljubivu političku stranku onda je veliki naivac. Zato nemam baš nekih ilizija da će Izreal zbog civila stati s vojnom eliminacijom Hamasa. Hamasovi dani su odbrojani, jer dok god je ta teroristička organizacija na granicama Izraela, svaki novi napad bit će još krvaviji. Sljedeći na redu je Hazbolah, koji isto tako služi Iranu za destabilizaciju regije i Izraela.
I na kraju , postoji li razog zašto Egipat drži granicu s Gazom zatvorenom? Upravo zbog Hamasa i njegovih veza s Muslimanskim Bratstvom koji je proglašen terorističkom organizacijom 2013.godine nakon niza bombaških napada. Na Sinaju po mirovnom ugovoru, Egipćani mogu imati samo mali broj vojnika, pa je ta provincija postala leglo terorista koji švercaju oružje u Gazu.
Ministar vanjskih poslova Emirata, Sheikh Abdullah bin Zayed Al Nahyan, 2017. godine je rekao ovo. “Doći će vrijeme kada će jako puno islamskih radikalnih ekstremista i terorista dolaziti iz Europe jer Europljani zbog političke korektnosti gube kapacitete donošanje pravih odluka. Misleći da poznaju Bliski istok i Islam bolje od nas iz Emirata i sličnih bogatih arapskih država što graniči s čistim neznanjem. “
Uzmite ove rijeci šeika i stavite ga u kontekst sigurnosti, Egipta, Jordana, i drugih arapskih zemalja koje ne žele primate Palestince ili muslimanske izbjeglice iz siromašnijih zemalja. Jordan je 1970. godine protjerao PLO i ekstremene Palestince u Libanon. Onda je izbio građanski rat u Libanonu pa su ih protjerali u Tunis. Što to oni znaju više od nas da riječi šeika zvuče pomalo zastrašujuće za sve nas? Treba li još spomenuti i analizu CIA koja je predvidjela da će se za 20-tak godina voditi vjerski ratovi u Europi?
Recimo da Putin otrgne dijelove Ukrajine i nasilno pripoji imperijalističkoj Rusiji, koju poruku onda šaljemo svim budućim autokratima i diktatorima? Orban i njegova stranka već mašu starim zastavama gdje su dijelovi Hrvatske, Ukrajine, Srbije uključeni u Veliku Mađarsku. Najveći problem po meni predstavlja Njemačka koja je teritorijalno osakaćena od strane Poljske, Česke i Rusije nakon Drugog svjetskog rata. Rastući islamski ekstremizam i terorizam u Europi na vlast mogu dovesti stranke ili pokrete koje, mogu demolirati demokratske institucije i krenuti putem Putina, a onda su nam vrata pakla dobrano otvorena. Prema tome, ako se osvrnema na riječi šeika iz Emirata, Europa pod hitno mora zatvoriti svoje granice za ilegalnu imigraciju onako kako to rade Emirati, Saudijska arabija i druge bogate arapske zemlje. Jednom kada krene sranje, teško da ćemo moći kontrolirati emocije ljudi, a onda će biti kasno. Demokracija i mir jedino mogu pobijediti ako se borimo za njih.
