Alžirska boksačica Imane Khelif plasirala se u finale olimpijskog boksačkog turnira u kategoriji do 66 kilograma. U polufinalu je odlukom sudaca nakon tri runde svladala tajlandsku boksačicu Janjaem Suwannpeheng. Khelif je privukla veliku pozornost javnosti jer joj je Olimpijski odbor dozvolio natjecanje na ženskom turniru, iako je dobila zabranu od Međunarodne boksačke asocijacije zbog viška testosterona. Zbog toga ju mnogi optužuju da je zapravo muškarac.
Kontroverze i Reakcije
Kakav tretman Khelif ima na Igrama najbolje je pokazala njezina prva borba. Ušla je uz glasne zvižduke publike, a izašla kao pobjednica nakon što joj je Talijanka Angela Carini predala meč poslije manje od minute, priznajući kasnije da nije mogla podnositi bol. Mnogi su tada naglašavali da suparnica s viškom testosterona i XY kromosomima ima prednost, što ju je učinilo “spornom boksačicom”.
Kritike i Pitanja o Pravdi
Mnogima je postalo sporno kako je uopće moguće da se Khelif natječe na turniru. Puno se pisalo o neravnopravnosti u odnosu snaga nje i suparnica, zaboravljajući pritom dvije stvari. Prvo, iza nje je već nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje je nakon pobjede u prvom meču bila poražena u četvrtfinalnoj borbi. Drugo, iza nje su i profesionalne borbe s omjerom koji ne ulijeva strah u kosti.
Imane Khelif advances to the women's final by unanimous decision 🥊
Another totally dominant performance 👏#Paris2024 pic.twitter.com/AprUg0Ll4C
— Eurosport (@eurosport) August 6, 2024
Statistika i Profesionalni Uspjesi
Nije izgubila borbu od 2022., ali ih je dosad izgubila ukupno devet. Konkretno, njezin omjer pobjeda i poraza na amaterskoj razini iznosi 37:9. Daleko je to od nepobjedivosti, a još dalje pogleda li se samo ono što radi kao profesionalka. Khelif je u Pariz stigla s omjerom 9:5, uključujući dva istaknuta poraza od irskih boksačica Kellie Harrington u četvrtfinalu tokijskih olimpijskih igara i finalu Svjetskog prvenstva 2022. od Amy Broadhurst.
Osobni Život i Karijera
Alžirska ambasadorica UNICEF-a rođena je prije 25 godina u siromašnoj obitelji i prvo je maštala da će postati nogometašica. Boks je zavoljela kasnije unatoč protivljenju svojeg oca, koji je tvrdio da to nije sport kojim bi se djevojčice trebale baviti.
