Do 25. prosinca preostala su skoro dva mjeseca, no kao i svake godine odlučeno je da se s ukrasima krene ranije. Pojavile su se prve lampice u gradovima, a čak su i neke VIP osobe počele kititi božićno drvce, o čemu mediji izvještavaju.
Iako do 25. prosinca imamo još skoro dva mjeseca, u hrvatskim gradovima već vlada božićno ozračje. Božićni ukrasi prisutni su u mnogim izlozima, a prvi panettone i pandoro počinju se pojavljivati u supermarketima.
Ukratko, već nekoliko godina odlučili smo se rano igrati Božićem. Ali zašto? Što u našoj podsvijesti pokreće želju za ukrašavanjem doma, kupnjom slatkiša i gledanjem božićnih filmova? Ukratko, osjećati raspoloženje kad je do Božića preostalo još 50 dana?
Preuranjeni ukrasi ? “Problem povezan s konzumerizmom”
Neki smatraju da je fenomen povezan s viškom žara ili snažnom željom da se odmah uđe u božićno ozračje, no prema riječima sociologa Costantina Cipolle, profesora sociologije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Bologni, razlog je svakako manje “romantičan”. Ritual da se rano krene s ukrašavanjem nije strogo vjerski, za razliku od samog Božića, pa kićenje ne slijedi nametnuta pravila”, primjećuje stručnjak. “Ovim običajem kićenja i prodajom božićnih predmeta koji počinje krajem listopada, kada je još dalek put do Božića, nedvojbeno se kreće u smjeru konzumerizma, pomalo kao što se sada događa s Crnim petkom”.
Ukrašavanje doma za Božić čini nas sretnijima
Prema riječima engleskog psihologa Stevea McKeowna, “u svijetu punom stresa i tjeskobe ljudi se vole posvetiti stvarima koje ih vesele, a božićni ukrasi izazivaju snažne osjećaje vezane uz djetinjstvo. Iz tog razloga, oni koji odluče ukrasiti kuću unaprijed, u većini slučajeva to čine iz nostalgije, kako bi oživjeli čaroliju Božića ili kako bi se nadoknadili za nebrigu u prošlosti”. Stoga, prema McKeownu, što prije okitite jelku, prije ćete biti sretni.
Misao s kojom se Cipolla, međutim, ne slaže: “To su generalizacije za koje uvijek imam mnogo dvojbi. U nekim dijelovima svijeta niti ne znaju što je Božić, a u drugim europskim državama i gradovima ne slavi se kao kod nas, uz kićenje i božićna drvca. Ali ne može se reći da oni nisu sretni u tom razdoblju.”
Cipolla smatra da je tema sreće osobna i nije zajednička svima: „Možemo li reći da netko kiti drvce jer je sretniji s obiteljskog gledišta ili zato što želi stvoriti atmosferu osobne sreće? To su očito dvije različite situacije. Obično se na Božić gleda kao na veći emocionalni naglasak u prihvatljivom kontekstu. Ali ako, na primjer,
