Brazilske oružane snage navodno su stavljene u stanje povišene pripravnosti zbog značajnog kretanja vojne opreme i osoblja u istočnoj Venezueli na granici Gvajane koje je nedavno otkriveno, a dužnosnici vjeruju da bi Venezuela uskoro mogla napasti malu južnoameričku teritoriju. Zemlja kako bi pripojila regiju “Guayana Esequiba” koja čini više od 60% državnog teritorija i na koju polaže pravo venezuelanska vlada.
Ako se ovaj scenarij ostvari, mogao bi izazvati veliki regionalni sukob koji bi uključio ne samo Gvajanu i Venezuelu, već i Brazil i druge susjedne zemlje, kao i SAD i druge međunarodne aktere.
🚨 #BREAKING: BRAZIL'S MILITARY ON HIGH ALERT
Brazil's armed forces are reportedly mobilising due to fears that #Venezuela could launch a military operation against #Guyana to annex part of Guyana's territory – known as the Essequibo.
It comes after Venezuela held a… pic.twitter.com/N22bDQgFBq
— Pyotr Kurzin (@PKurzin) November 29, 2023
O čemu se zapravo radi?
Guayana Esequiba je regija od oko 159 500 km2 (61 600 kvadratnih milja) zapadno od rijeke Essequibo kojom trenutno upravlja i kontrolira Gvajana, ali Venezuela polaže pravo kao dio svog teritorija. Spor datira još iz kolonijalnog doba, kada su se Španjolska i Nizozemska natjecale za kontrolu nad tim područjem. Godine 1814. Nizozemska je ustupila svoje kolonije Essequibo, Demerara i Berbice Britaniji, koja ih je kasnije ujedinila u Britansku Gvajanu. Venezuela je naslijedila španjolsko pravo na regiju nakon svoje neovisnosti 1811., ali Britanija je proširila svoju kontrolu dalje zapadno od rijeke Essequibo u 19. stoljeću.
Godine 1895. Venezuela je zatražila pomoć Sjedinjenih Država da riješi granični spor s Britanijom, pozivajući se na Monroeovu doktrinu, koja je američki kontinent proglasila nedostupnom za europsku intervenciju. SAD je intervenirao i prisilio Britaniju da prihvati međunarodnu arbitražu nad cijelim spornim područjem. Arbitražni sud, sazvan u Parizu 1898., dodijelio je većinu teritorija Britanskoj Gvajani 1899. Međutim, Venezuela je kasnije osudila presudu kao nevaljanu, navodeći da je sud bio pristran i korumpiran britanskim utjecajem.
Spor je ostao neriješen nakon što je Gvajana stekla neovisnost od Britanije 1966. Venezuela je od tada zadržala svoje pravo na Guayana Esequiba, a povremeno je pribjegavala vojnom i diplomatskom pritisku kako bi potvrdila svoj suverenitet nad regijom. Venezuela je također odbacila nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) za rješavanje spora i umjesto toga predložila bilateralne pregovore s Gvajanom.
Guayana Esequiba je bogata prirodnim resursima, kao što su nafta, plin, zlato, dijamanti i drvo, što je privuklo interes obje zemlje i stranih kompanija. Posljednjih je godina Gvajana dodijelila licence za istraživanje i proizvodnju nekoliko multinacionalnih korporacija, poput ExxonMobila, za iskorištavanje rezervi nafte i plina u moru u spornim vodama. Venezuela je prosvjedovala protiv ovih aktivnosti i optužila Gvajanu za kršenje njezinog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Napetost između dviju zemalja eskalirala je u kontekstu političke i gospodarske krize u Venezueli, što je dovelo do pogoršanja njezinih odnosa sa susjedima i međunarodnom zajednicom. Venezuelu se optužuje za kršenje ljudskih prava, korupciju, autoritarnost i miješanje u unutarnje stvari drugih zemalja. Venezuela se također suočila s nekoliko izazova svom legitimitetu, poput venezuelanske predsjedničke krize, koja je rezultirala pojavom dviju suparničkih vlada: jedne pod vodstvom Nicolása Madura, koji tvrdi da je ustavni predsjednik, i druge koju vodi Juan Guaidó, koji tvrdi biti privremeni predsjednik kojeg priznaje više od 50 zemalja, uključujući Brazil.
Brazil, kao najveća i najutjecajnija država Južne Amerike, odigrao je važnu ulogu u regionalnim zbivanjima i rješavanju sukoba. Brazil je kroz povijest održavao srdačne i suradničke odnose s Gvajanom i Venezuelom, te je podržavao mirno i diplomatsko rješenje spora oko Guayana Esequiba. Međutim, stav Brazila značajno se promijenio pod predsjedavanjem Jaira Bolsonara, koji je zauzeo više konfrontirajući i ideološki stav protiv Venezuele i njezinih saveznika.
Bolsonaro se svrstao uz SAD i druge zemlje koje priznaju Guaidóa kao legitimnog predsjednika Venezuele, a Madura je osudio kao diktatora i prijetnju regionalnoj stabilnosti i demokraciji. Bolsonaro je također izrazio podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Gvajane, te je kritizirao tvrdnje i postupke Venezuele kao agresivne i nelegitimne.
