Većina mladih vjerojatno ni ne zna što se točno obilježava na Dan Republike, ali po reakcijama starijih mogu pretpostaviti da se na taj datum dogodilo nešto bitno.
I dok je već pomalo iritantno svake godine gledati jugonostalgična naricanja za mrtvim državama i “zlatnim vremenima”, selektivnoj nostalgiji skloni narodi to neprestano čine. Štoviše, “pobjedu antifašista nad silama mraka” u današnje je vrijeme sve teže shvatiti ozbiljno, pogotovo ako u obzir uzmemo da živimo u državama u kojima “ideje sila mraka” djeluju življe nego ikad prije.
No, pobjeda nad silama mraka ionako je u sjeni praznika tijekom kojeg su se spajali vikendi, organizirala kolinja i branja maslina dok su na televiziji pucali partizani i pjevala Lepa Brena.
Međutim, tadašnji klinci Dan Republike čekali su zbog nečeg drugog, a to nisu bili ni odojci ni spojeni vikendi već činjenica da će tog dana postati pioniri.
Svi oni koji su odrastali u bivšoj Jugi imali su prilike postati Titovim pionirima sve do 1989. kad su takve manifestacije posljednji put održane, a uz taj dan mnoge i danas vežu uglavnom lijepa sjećanja. Ako zbog ničeg drugog onda zbog sendviča s parizerom i sokova.
Što su uopće Titovi pioniri?
Savez pionira Jugoslavije ili neslužbeno “Titovi pioniri”, bio je pionirska organizacija koja je obuhvaćala osnovnoškolce iz prvih sedam razreda u SFR Jugoslaviji. Savez je osnovan 27. prosinca 1942. godine tijekom Narodno oslobodilačke borbe, a osnovala ga je Komunistička partija Jugoslavije po uzoru na sovjetske pionirske organizacije.
Organizacija je bila podijeljena u dvije grupe, mlađe pionire (od sedam do 11 godina) i starije pionire (od 11 do 15 godina).
Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine. (index)
