“Djeca u bivšoj Jugoslaviji bila su sposobnija: Sada se 18-godišnjak ne razlikuje mnogo od desetogodišnjaka”

Djeca su nekada njegovala vještine koje danas karakteriziramo kao nevažne. Šteta, jer oni su od velike važnosti za razvoj djece. Djetinjstvo djece rođene u bivšoj Jugoslaviji bitno se razlikovalo od djetinjstva koje djeca imaju danas.

Danas je tehnologija uzela maha, pa je samim time i obrazovanje bitno drugačije. U prošlosti su se djeca pripremala za život različitim metodama i cijenile su se vještine koje moderna djeca nemaju. Doznajemo koji su:

1. U školama su se podučavale određene vještine
   U Jugoslaviji su djeca više učila kako raditi konkretne stvari. Bile su to korisne vještine, one koje su ljudima ostale do kraja života. Svi su imali hobije, koji su često uključivali rad rukama. Djevojčice su znale šivati, plesti, dečki su znali koristiti elektroniku. Time su djeca do kraja školovanja stjecala praktična iskustva i bolje brinula o sebi. Sada, nažalost, 18-godišnjak se po tom pitanju ne razlikuje puno od desetogodišnjaka.
2. Djeca su više komunicirala
   U prošlosti su djeca učila kako razgovarati sa starijima, kako razgovarati s mlađima i kako razgovarati s vršnjacima. Nije bilo drugog izbora, pa su se javljala i introvertirana djeca, jedino što su birala nešto “mirnije” igre, poput šaha jedan na jedan, nego ekipnog nogometa u dvorištu. Zbog toga su djeca u Jugoslaviji imala bolje komunikacijske vještine. Izrasli su u ljude koji nisu imali problema razgovarati sa strancima, a znali su kako ostati u kontaktu s prijateljima.
3. Znali su kako popraviti ono što je pokvareno
   Današnja djeca su nekako razmažena potrošačkim društvom. I ne smatraju potrebnim popraviti ono što je pokvareno. Zašto, ako možete kupiti novu stvar? Djeca u Jugoslaviji znala su popraviti peglu, cipele, igračke, zašiti rupu na haljini i još mnogo toga, au skandinavskim zemljama također su došli do istog zaključka – zašto uvijek kupovati novo, ako možete popraviti staro? Međutim, današnja djeca to ne znaju. (najzena)