Đorđe Andrejić (13) misteriozno je nestao prije 11 godina, a istraga o njegovoj tragičnoj sudbini još uvijek nije dobila konačni epilog.
Đorđe je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima u selu Majilovac 22. srpnja 2010. Njegova majka Marina je u dva navrata osuđena za smrt sina, ali je Apelacijski sud zbog nedostatka dokaza tu presudu ukinuo.
Navodno je tog kobnog dana s majkom otišao u vrt, a prema navodima iz optužnice koja je kasnije podignuta protiv dječakove majke, koja je zapravo jedini svjedok, ona i sin izgubili su se na putu do polja. Šetajući šumom, majka je navodno motikom ozlijedila nogu i dječakovom majicom prekrila ranu. Ali klompe su joj smetale. Zato ih je izula i ostavila, pa su ona i sin nastavili još stotinjak metara.
Prema optužnici, bojao se ići onako kako je ona zahtijevala jer je počeo padati mrak, a ona ga je udarila drvenim dijelom motike, nakon čega je on prvo kleknuo, a zatim pao na tlo. Marina ga je kratko nosila, no kad je vidjela da ne diše, nakon nekoliko metara spustila ga je na tlo i prekrila lišćem i granama te ga ostavila.
Nakon 2 dana napustila je šumu, a kad se vratila kući, prvo nije priznala mužu što se dogodilo. Prvo je priznala zločin istražnim tijelima, a zatim je rekla da je to izjavila zbog pritisaka policije. Dva puta je osuđivana na nekoliko godina zatvora, ali je zbog nedostatka dokaza puštena iz zatvora nakon 703 dana pritvora.
Dječakova lubanja pronađena je na kraju ceste tri mjeseca nakon strašne tragedije, a pronašli su je lovci u blizini mjesta koje je pokazala Marina, a to mjesto je prilično daleko od polja na koje su ona i sin otišli 22. srpnja.
U obrazloženju oslobađajuće presude Apelacijskog suda koji je u srpnju 2012. godine njegovu majku Marinu oslobodio optužbe da ga je ubila, navodi se da je lubanja naknadno donesena i ostavljena tamo. Sud je obaviješten da je lubanja pronađena dok je već bila u zatvoru, bez drugih dijelova tijela, da se ne može utvrditi niti pretpostaviti uzrok Đorđeve smrti.
– Činjenica da je policija organizirala dnevne pretrage na terenu s velikim brojem ljudi te da tijelo pokojnog Đorđa nije pronađeno, te da je nakon više od tri mjeseca pronađena samo njegova lubanja, također ne ide u prilog činjenici da prvo priznanje optuženice je istinito, jer da je okrivljenica ostavila tijelo svog pokojnog sina Đorđa na način na koji je to objasnila u svom početnom priznanju, sasvim je sigurno da bi to bilo pronađeno – navodi sud.
Lubanja je prvo odnesena na Biološki fakultet u Beogradu, a DNK analizom je prvo utvrđeno da pripada nestalom dječaku. Međutim, uslijedio je šok kada je druga skupina stručnjaka ustanovila da je lubanja oprana izbjeljivačem, što se čini kada se želi uništenje DNK. Marinin branitelj stoga je zatražio da se zubi lubanje usporede s Đorđevim stomatološkim kartonom, no sud to nije dopustio.
Marina, ali i brojni mještani Majilovca, strahuju da je Đorđe zapravo otet, a zatim odveden u Italiju, gdje je ubijen, a njegovi organi prodani na crnom tržištu radi transplantacije.
Natjerali su me da priznam zločin
Marina je prije tri godine tvrdila da nije ubila sina i da se nada da je još živ.
– Tijekom istrage prisilili su me da priznam zločin i provela sam dvije godine u zatvoru ni kriva ni dužna. Ne prođe dan, a da se ne zapitam je li Đorđe još uvijek živ, a ja imam razloga vjerovati da ga je netko oteo i odveo u Italiju, zbog organa. Ne znam ni hoću li zapaliti svijeću za dijete … Međutim, čekam i nadam se da će se jednog dana Đorđe pojaviti na mojim vratima. Kažu da me u sudskom depou čeka lubanja mog sina, da je zakopam, ali vjerujem da to nije njegova glava – rekla je tada Marina za Informer.
Govoreći o Đorđevu nestanku, rekla je da je 22. srpnja 2010. motikom u polju ozlijedila nogu te da je sina poslala u pomoć. Tada ga je zadnji put vidjela, kako je istaknula.
Marina je puštena nakon 703 dana, a sada je odlučila tužiti Srbiju jer je nezadovoljna odštetom od dva milijuna dinara. Za svaki dan pritvora traži 200 eura. Naime, tužila je Srbiju Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, tražeći 17 milijuna dinara odštete za neosnovan pritvor.
Marinin odvjetnik Srbislav Stojanović potvrdio je da je prije dva mjeseca podnio tužbu sudu u Strasbourgu zbog nedovoljne naknade za neosnovan pritvor.
– Morali smo pravdu tražiti u Strasbourgu. Tražili smo da Marini za svaki dan pritvora bude isplaćeno 200 eura, jer je dnevno dobivala samo oko 2800 dinara, što je nedopustivo malo.
