Gruzijski doktor Zurab Varazi svjedočio je neobičnom fenomenu – krv starca Gavrila, četiri godine nakon što je preminuo, ostala je svježa kao i prvog dana.
Krv starca Gavrila zaprepastila je vodeće medicinske stručnjake. Prenosimo vam svjedočanstvo gruzijskog liječnika Zuraba Varazija:
“Nekoliko dana prije smrti starca Gavrila odlučio sam da uzmem krv na analizu. Kad sam mu to rekao, pitao me što mi to treba. Objasnio sam mu da moram provjeriti hemoglobin i napraviti još neke pretrage. On je odgovorio: “Ne, to nije potrebno.” Baš me briga za tvoj hemoglobin!” Uzeo sam ga za ruku i rekao da će me Bog kazniti ako mu se nešto dogodi. Tražio sam da to učinim. — Ako će te Bog za to kazniti, evo, uzmi koliko hoćeš! Vadio sam krv i nisam ni slutio da će se dogoditi čudo.”
“Obično uzimam oko 10 ml krvi za pretragu. Moj kolega je uzeo uzorak i odnio ga u Tbilisi. Međutim, bočica je ispala, otvorila se i prolila krv, a unutra je ostalo oko 2 ml krvi. U laboratoriju su me uvjerili da je to dovoljno i uzeli krv na analizu”.
“Sutradan je otac imao problema sa želucem, pokušao sam to riješiti, ali opet se vratilo. Uvjerili smo ga da ode na operaciju. On je to odbio govoreći: „S dvanaest sam godina krenuo Tvojim putem, Gospodine, umoran sam! Uzmi moju grešnu dušu, ne mogu više! Rekao sam da ću donijeti sve potrebno u keliju i tamo ga operirati.” Zahvalio se i rekao da to ne želi. Otišao sam s turobnim mislima: eutanazija je grijeh, ali kada čovjeku ne pomogneš i to je “eutanazija”.
“Na povratku sam došao kod patrijarha Ilije. Ispitivao me je potanko o svemu i blagoslovio nas da ništa ne činimo, po starčevoj želji, jer ako se dogodi da on ne preživi, neću biti ja kriv, nego volja Božja, a sam starac je rekao da je umoran”.
Krv starca Gabriela: Bog će znati što je to
“Ubrzo su mi javili da je starac Gavrilo u teškom stanju. Kada sam stigao, on je ležao i gledao u sliku svetog Nikole Čudotvorca, ne skidajući pogled s nje. Pitao sam ga je li ga nešto uznemirilo. Ništa mi nije odgovorio. Uveče je došao vladika Danilo i pročitao molitvu za ishod duše. Kad je završio, stari Gavrilo se nasmiješio, tijelo mu je zadrhtalo, a srce je prestalo kucati. Otišao je. Nekoliko godina kasnije nazvao me kolega i rekao da nešto popravljaju u laboratoriju i da je našao bočicu s krvlju starca Gavrila, uzetu četiri godine ranije. Rekao mi je: “Znaš, ta krv… ta krv je kao svježa!” Htio sam to vidjeti. Doista, krv je izgledala svježe, nezgrušana, zgrušana, neraspadnuta. Uzeo sam jednu kap u špricu, napravio bris i odnio u laboratorij. Analiza je pokazala da je sve normalno!”
“Kad smo im rekli da je krv u boci četiri godine, nisu nam vjerovali. Nismo ni znali na što smo naišli. Uzorak smo odnijeli šefu Zavoda za patologiju. Pogledala je i rekla da nikad u životu nije vidjela ništa slično. Predložila je da anonimno damo uzorak Zavodu za transfuziju krvi i vidimo što će oni reći. A odatle je stigao isti odgovor – sve je normalno, samo malo smanjena veličina krvnih zrnaca”.
„Otišao sam kod patrijarha i rekao mu šta se dogodilo sa krvlju starca Gavrila. Patrijarh nije htio žuriti. Rekao je da se još malo pričeka s nalazima: “Bog će znati što je. Nemojte baciti tu krv, stavite je u zemlju gdje je sahranjen i počiva.” To smo i učinili. Bocu smo zakopali u grob starca Gavrila. Tamo su se već događala čuda i ljudi su dolazili iz cijele Gruzije, donoseći sa sobom posvećeno ulje i zemlju sa starčeva groba.”
