Wendersov film ‘Perfect days‘, oda jednostavnosti
Hirayama, kojeg maestralno glumi glumac Kōji Yakusho u najnovijem filmu Wima Wendersa, Perfect days, nominiranom za Oscara kao najbolji međunarodni film, šezdesetogodišnji je čistač javnih zahoda u Tokiju.
Svakog dana slijedi istu rutinu: ustaje ujutro bez zvona alarma, odlaže futon, pere se, brine o biljkama, oblači svoj plavi kombinezon s natpisom Tokijski WC, uzima limenku kave, ulazi u kombi i kreće čistiti prvi toalet. Dok vozi Hirayama, uvijek sluša uobičajenu glazbu Loua Reeda ili Patti Smith, koja počinje kada iza vjetrobrana ugleda Tokyo Skytree, toranj svog susjedstva. Po završetku ciklusa čišćenja, vraćajući se kući pere se u javnoj kupaonici, zaustavlja se na uobičajenom mjestu i prije spavanja čita knjigu.
Nedostatak tehnologije usporava tempo života
Sljedećeg dana počinje ispočetka s uobičajenom profesionalnošću i predanošću. U vrlo modernom i tehnološki vrhunskom Tokiju, glavni junak, blag i sramežljiv, kroji vlastiti prostor sastavljen od kazeta, knjiga i foto dijapozitiva. Svijet jednostavnih i tihih gesta, ponavljajućih, ali odlučnih i lijepih, gdje nedostatak tehnologije usporava tempo života i čini odnose s drugima manje površnima.
Iz filma proizlazi cijela japanska kultura reda, čistoće, povjerljivosti i iznad svega poštivanja javnog dobra. Među simbolima ove kulture su toaleti poznatih arhitekata i dizajnera koji se iznimno nalaze zajedno u živahnoj četvrti Shibuya i koji se ističu svojim jedinstvenim i profinjenim stilom.
Tokyo Toilet Project
Godine 2018. Zaklada Nippon, koja financira filantropske projekte, osmislila je Tokyo Toilet Project, osmišljen kako bi se potaknulo korištenje javnih zahoda i odbacilo mišljenje da su to prljava i opasna mjesta. Tako je 16 međunarodnih kreativaca kalibra Kengo Kuma i Tadao Andō zamoljeno da dizajniraju javni toalet koji bi nalikovao umjetničkom djelu: 17 doista neodoljivih rođeno je u najfuturističnijoj i najmodernijoj četvrti glavnog grada.
Među zvijezdama arhitekata koji su pridonijeli ponovnom pokretanju Shibuya javnih WC-a, Ban Shigeru, dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2014., koji je kreirao dva jedinstvena toaleta: jednog u Yoyogi Fukamachi Mini Parku sa staklom u nijansama ružičaste, narančaste i ljubičaste te drugi u društvenom parku Haru-no-Ogawa s plavim i zelenim prozorima.
Oba su na vrhuncu tehnologije s WC-om opremljenim mlaznicom za bide, grijaćom pločom i visokotehnološkom tipkovnicom za upravljanje raznim drugim funkcijama, uz staklo koje postaje neprozirno kada se brava okrene na ‘zatvoreno’. Prozori su neophodni da biste odmah shvatili je li kupaonica čista – a ovdje je uvijek čista – i ima li nekoga unutra. Noću, strukture osvjetljavaju park, čineći ga manje izoliranim.
WC vrlo visoke tehnologije
Hi toilet je javni WC, koji je kreirao Kazoo Sato, okruglog je oblika i vrlo visoke tehnologije: ovdje je sve beskontaktno i kontrolirano glasom, bez potrebe da bilo što dodirujete, što ga čini najhigijenskijim toaletom na svijetu. Toalet Nao Tamure – Higashi Sanchome – inspiriran je umjetnošću origamija i podijeljen je u tri odvojena prostora za siguran i povjerljiv doček ljudi, bez obzira na dob i seksualni identitet.
U parku Nabeshima Shoto, arhitekt Kengo Kuma dizajnirao je zahod, preimenovan u ‘šetnju šumom’, koji kombinira pet koliba prekrivenih letvicama od reciklirane cedrovine, uronjenih u park, neku vrstu otvorenog i prozračenog sela javnih zahoda, povezanih ugodnim šetnicama. Amayadori je toalet dizajnirn od Tadaoa Andōa, siguran i udoban, u obliku cilindra s okomitim kapcima i biljkom penjačicom kao krovom kako bi se bolje osjetili vjetar i svjetlost okolnog okoliša.
