Osamdesetih, točnije 1988. godine, negdje na granici BiH, Crne Gore i Srbije, lovci su uočili dječaka koji se kretao na sve četiri u vučjem čoporu. Vukovi su ubijeni, a dječak uhvaćen. Tijelo mu je bilo prekriveno ranama i ogrebotinama, pothranjen, plav, nije mogao govoriti …
Nisu znali tko je, odakle je, čiji je, ništa. Nazvali su ga Haris Pućurica.
Smješten je u centralnom skloništu za djecu i mlade u Beogradu, gdje je ostao do 1992. godine. Tada je stigla naredba da se djeca vrate u centre iz kojih su došla. Haris je vraćen u BiH.
O njegovom kratkom i neobičnom životu snimljen je film “Ničije dijete” redatelja Vuka Ršumovića koji je na festivalu u Veneciji osvojio simpatije publike i tri nagrade.
Harisovo porijeklo ostaje misterij. Možda se od roditelja jednostavno udaljio u šumu, možda su ga tražili mjesecima i nisu ga mogli pronaći. Možda je dijete napušteno, a možda su roditelji imali prometnu nesreću, a jedino je preživjelo i izgubilo se negdje u gustim šumama. Možda … Nitko ga nije tražio, a nije ni on.
O njegovom životu se zna samo toliko od trenutka kada su ga pronašli pa sve do dana kada je kao prilično socijalizirano dijete četiri godine kasnije napustio beogradsko Centralno sklonište za djecu i mlade.
Lovci su mu nadjenuli ime i tako odredili njegovu naciju i vjeru. Odakle je došao i kamo je otišao, i dalje je tajna. Neki tvrde da su ga čuli kako umire negdje na bojnom polju u Bosni. Svejedno, više nikada nikoga nije nazvao.
Treba spomenuti da je socijalizacija u Domu bila vrlo teška. Nije se bojao ljudi, ali bojao se tehnologije. Isprva je odbijao kuhanu hranu i jeo s poda ili iz kanti za smeće. Nije imao higijenskih navika. Često su ga zatekli kako čuči pod stolom.
Nakon puno rada uspio je naučiti govoriti, a zatim čitati i pisati. Usprkos svemu, djeca su ga prihvatila i pomagala mu na sve načine.
Vraćen je tamo gdje je pronađen. Obukli su mu uniformu i poslali ga u šumu. Tada je imao 17 godina i više se nije vratio. Postoji zatvoreni krug njegova života. Kažu da ga je ubio zalutali metak, a tko zna, možda i danas pleše s vukovima.
