Jučer je bila 20. godišnjica jednog od najbizarnijih autogolova u povijesti nogometa. Golman Tomislav Piplica izveo je kiks za anale Bundeslige pri vodstvu 3:2 svog Energieja protiv Borussije Mönchengladbach.
Marcel Witeczek, ofenzivac Borussije, očajničkim udarcem s ruba kaznenog prostora pokušao je izjednačiti, domaći branič je blokirao udarac i lopta je u neobično visokom luku jako dugo putovala te padala prema gol-crti. Svi su bili uvjereni da lopta ide u ruke Piplice, ali je bosanskohercegovački vratar napravio nekoliko koraka unatrag i nije primijetio da je već ušao u gol. Lopta mu je pala na glavu i od tjemena se odbila u mrežu.
Povodom godišnjice nevjerojatnog kiksa novinari Kickera razgovarali su s Piplicom, golmanom kojeg se sjećaju svi ljubitelji HNL-a iz njegove prve dekade. Kao 20-godišnjak je iz bugojanske Iskre stigao u NK Zagreb. Tamo se nije mogao probiti, ali zato jest u Istri i Samoboru te posebno Segesti. Nakon šest godina HNL-a u 29. godini ulovio je priliku i otišao u Energie, u kojem se zadržao 11 godina i postao ikona kluba.
“Naravno da me nerviraju pitanja o ovom golu. Stalno mi dolaze novinari s istim pitanjem, nebitno koja je tema intervjua. Ne volim ovu godišnjicu, ali naučio sam živjeti s tom pogreškom. Tisuću puta sam objasnio što se dogodilo i mislim da sam u sportu postigao puno više od tog autogola. Bio sam poznat i prije toga, ispisao sam povijest s Cottbusom”, rekao je Piplica.
Piplica je rođen u Bugojnu, no mogao je igrati za Hrvatsku. “Htio sam igrati za Hrvatsku, bio sam na proširenom popisu s još dva igrača. Sva trojica smo imali dugu kosu. Tadašnji izbornik Miroslav Blažević rekao nam je da ćemo biti pozvani, ali ako se ošišamo. Odmah nakon te izjave sam rekao da ako me trener treba, mora me dobiti takvog kakav jesam. I tako nisam nastupio za Hrvatsku. Inače, ostala dva igrača su se ošišala”, otkrio je.
Kasnije je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao 13 nastupa i nakon igračke karijere bio pomoćnik tadašnjeg izbornika Safeta Sušića. S 18 godina je 1987. godine bio svjetski U-20 prvak s Jugoslavijom. “Bila je to najjača momčad u kojoj sam igrao i rat nas je zaustavio da osvojimo još trofeja. Imali smo 20 vrhunskih igrača koji su kasnije igrali bitnu ulogu u Ligi prvaka.”
