“Od danas u ponoć možete poslušati pjesmu Dentista Croatia, pjesma koji priča našu priču, posebice početke” – napisali su na društvenim mrežama članovi talijanske rock grupe Pinguini Tattici Nucleari.
Mnogima naslov neće imati nikakvog smisla, ali pjesma je u godinu dana prikupila gotovo dva milijuna pregleda na Youtubu. Razgovarali smo o tome na pozornici: to je ime našeg prvog kombija koji smo unajmili da bismo putovali Italijom i počeli svirati prije deset godina. Posveta je to pohabanom kombiju koji je trebao voziti starije ljude na jeftine stomatološke operacije u Hrvatskoj, a iz dana u dan nas vozio okolo.
Ne može se definirati kao jedan predmet: to je zajednica. Nećete ga čuti na radiju, neće biti radio hit i nije napravljen da “izvodi”. To je djelić života zatvoren u pjesmu kojom ti želimo zahvaliti na svemu. Zahvaliti se tome koliko je sjajno biti bend.”
Stomatolog Hrvatska
Što ćemo reći djeci koju nikada nećemo imati
Od onih neprospavanih noći?
Mrkli mrak poput ruku službenika benzinske postaje
U kojoj smo se osjećali kao Rolling Stonesi
Stisnuti u kombiju Ducato s gitarama u ruci
Na benzinskoj smo temeljito vježbali svirke
I potrošili sto eura u gotovini u Camogliju
Unutar motela vladala je čudna atmosfera
Kao vječni dolazak
Mrlje iz snova na krevetima nestaju uz chante clair (sredstvo za odmašćivanje)
Nema svjetla na San Siru
A mi, djeca Boga koji je agnostik
Ali vjeruje u horoskop
A kada umreš ne kaže se “kamo ideš?”
Samo te pita “kako je prošla emisija uživo?”
Više ne nosim majice rock bendova
Probijao sam se, da, ali autostopom
S dvadeset sedam možeš umrijeti ili postati malo više pop
I svi bendovi se raspadaju
Odaberu jedno drugo, a zatim se raspadaju
Ali zapeli smo u toj noći čarobnog kolovoza
Rim-Milano za četiri sata
Treba puno srca
Na vratima je pisalo “Stomatolog Hrvatska”
Bila je to sprdnja, ali nije koštalo puno
Preko tjedna vodio je starije u Zagreb
Za savršene zube i jeftin osmijeh
Smijali su nam se iza leđa
I tako su se širili
Čekajući nešto što nikada nije došlo
Kao Seymour s Fryjem
A postoji i sudbina koja se zove odredište
Ali nikada nećete stići tamo ako pokušate žuriti
Ne znam na kojem smo stupnju evolucije
Ali možda u ovoj istoj rečenici nalazim odgovor
I što se sad dogodilo sa zubarom u Hrvatskoj?
“Svjetla San Sira” sad će ti netko drugi pjevati
Naučio si nas da živimo samo u trenucima
A sve prolazi ako stisnemo zube
Više ne nosim majice rock bendova
Probijao sam se, da, ali autostopom
S dvadeset sedam možeš umrijeti ili postati malo više pop
I svi bendovi se raspadaju
Odaberu jedno drugo, a zatim se rastanu
Ali zapeli smo u toj noći čarobnog kolovoza
Rim-Milano za četiri sata
Treba puno srca
