Grazia Di Nicola, 48 godina, iz Colliana (Italija), u pokrajini Salerno, očajna je. Kćeri su je se odrekle jer se, kako bi spasila život, po preporuci liječnika podvrgnula transfuziji krvi. Ali ta mogućnost nije predviđena pravilima Jehovinih svjedoka, vjerskim uvjerenjima kojih se drže Grazia i njezina obitelj. A djevojke joj to nisu oprostile. I čak su se odselile od kuće. Jehovina svjedokinja ne zna što raditi.
“Ova dva medvjedića bila su od mojih djevojčica, sada su mi ostali samo oni”, kaže ona čeznutljivo gledajući u igračke svojih kćeri.
Kirurgija i transfuzije: Jehovina svjedokinja je napravila kobnu “grešku”
Sve je počelo pred tri godine kada je žena morala na operaciju. Vjerna pravilima koja su nametala njena uvjerenja, u početku je odbijala transfuziju krvi. No komplikacije njene kliničke slike nagnale su liječnike da izvrše pritisak na nju kako bi se predomislila jer je riskirala gubitak života. Nakon unutarnje borbe, Grazia Di Nicola je prihvatila. No od tog trenutka, kaže, cijeli joj se život promijenio. Prva trauma bila je izbacivanje iz Jehovinih svjedoka, zatim udaljavanje triju kćeri praktičarki. Optuživši je da je grešnica, tri djevojke u dobi od 30, 25 i 21 godine prekinule su odnos s obitelji i napustile roditeljski dom, a u samom Collianu ugostili su ih drugi Jehovini svjedoci.
Jehovina svjedokinja ne zna se gdje su kćeri
Pred tri tjedna posljednji šok, tri kćeri napustile su Colliano i sada obitelj ne zna gdje su. «Tata, tvoj mlađi brat i ja samo želimo biti sigurni da ste dobro – kaže žena obraćajući se svojim kćerima -. Poštujemo vaše odluke na vjerskom planu, to bez sumnje. Ali shvatite našu bol, znate koliko vas volimo, javite nam se.” Majka prelistava obiteljski album s fotografijama svojih djevojčica kao malih, zaustavlja se na slici njih triju nasmijanih oko najnovije bebe u bolnici i ne nalazi mira.
Nije normalno da roditelj ne zna gdje su njegova djeca
“Proživjela sam potres osamdesetih godina prošlog stoljeća, da se ta tragedija ponovi danas, ne bih znala u kojoj su kući moje kćeri. Ne mogu prihvatiti ovo. Nesreća se već dogodila u prošlosti, a mi smo ostali u neznanju što se dogodilo. Nije normalno da roditelj koji je odgajao svoju djecu uz odricanje ne zna gdje su. Ne znam što da radim, nadam se da će shvatiti koliko patimo za njima i javiti se.”
Film o “zabranjenim transfuzijama”
Delikatna tema transfuzije koju je religija “zabranila” nedavno je bila u središtu popularnog filma “Presuda” s Emmom Thompson. Film je sniman prema knjizi “Balada o Adamu Henryju” napisanoj od engleskog pisca Iana McEwana. Sutkinja britanskog Visokog suda Fiona Maye suočena je s bolnom dilemom. Je li legitimno prisiljavati mladića osuđenog na smrt s leukemijom da se podvrgne transfuziji radi vlastitog spasenja koju mu vjera zabranjuje?
Odgovor Jehovinih svjedoka
No, iz ureda za tisak Jehovinih svjedoka stiže pojašnjenje o slučaju koji je kasnije završilo u središtu nekoliko televizijskih emisija:
“Gospođine kćeri su još u lipnju 2018. rekle da su otišle od kuće zbog teškog fizičkog i psihičkog maltretiranja kojima su ih roditelji podvrgavali. Bio je to njihov osobni izbor, ni na koji način potaknut njihovim vjerskim opredjeljenjem. Nadalje, gospođa je odlučila prihvatiti transfuziju krvi zbog svoje specifične želje, a ne zato što je to bila jedina terapijska mogućnost. Doznajemo da nije bila u životnoj opasnosti. Da je samo htjela, mogla je biti prebačena u bolje opremljenu javnu bolničku ustanovu i biti operirana medicinskim strategijama koje ne uključuju korištenje transfuzije krvi”.
Jedini medicinski tretman koji odbijaju je transfuzija krvi
Različite znanstvene studije istaknule su da stopa smrtnosti pacijenata koji nisu primili transfuziju nije viša od stope smrtnosti pacijenata koji su je primili. Jehovini svjedoci jako vole život i obilato koriste medicinsku skrb. Posljednjih desetljeća oni su “promicali eksperimentiranje, na kirurškom i medicinskom polju, alternativnih tretmana i terapija transfuziji krvi, koji se sada također primijenjuju na pacijentima koji nemaju vjerskih motiva” (Berzano – Zoccatelli, 2005.). Jedini medicinski tretman koji odbijaju je transfuzija krvi, tretman koji nije bez rizika.”
