Home Kolumne Jesu li Izraelci zaista Palestincima oteli zemlju?

Jesu li Izraelci zaista Palestincima oteli zemlju?

1928
0
Piše: boris Bradarić

Neki  utjecajni ljude sa zapada, ali i iz Hrvatske, koji kao i ja  imaju simpatije prema palestinskom narodu  govore da su Izraelci ilegalno proglasili svoju državu na Palestinskoj zemlji 1948.godine nakon što su Britanci napustili to područje. Je li to baš tako ili su Izraelci isto tako autohtono stanovništo na tim prostorima?

Ako gledamo kroz cijelu povijest onda je Izraelski narod na tim prostorima živio davno prije  Krista. Između 1047. pr. Kr E–930 pr. Kr  postojalo je Kraljstvo Izrael,  da bi  930.pr. Kr to kraljevstvo od 12 izrealskih plemena bilo podijeljeno na dva dijela. 10 ih osnovalo na sjeveru Kingdom of Israel a 2 Kingdom of Judah na jugu današnjeg Izraela.

Ime Palestina dolazi od  imena  Philistine. To se  područje  u vrijeme Kraljestva Izreala nalazilo u  pojasu današnje Gaze te sadašnjih izraelskih gradova Ashkelona i Asdoda.  Ime su im dali Grci u 1200. pr. Kr,  a u tom prostoru su pretezno živjeli  doseljenici s Egejskih otoka. Sada malo o raseljavanju Izrealace i odakle potiče ima Palestina.

Judejsku državu uništio je Babilon 586. pr. Kr. Stanovništvo Judeje je nakon pada u Babilonsko ropstvo raseljeno i tada je započela prva židovska dijaspora.[5] Nakon Perzijskog osvajanja Babilona, raseljeno židovsko stanovništvo se vraća u Zemlju Izraela pod vodstvom Ezre i Nehemije. Judejsko područje potpada pod grčku vlast 333. pr. Kr., ali je židovska državnost ponovno uspostavljena nakon ustanka Makabejaca 165. pr. Kr. Tada dolazi do formiranja Hašmonejskog kraljevstva, s Jeruzalemom kao glavnim gradom. Kraljevstvo Hašmonejaca uništili su Rimljani 66. pr. Kr., a izraelski ustanci 70. i 135., osim fizičkog razaranja, dovode do protjerivanja židovskog stanovništva diljem svijeta i početka druge dijaspore, koja će završiti tek u 20. stoljeću.(Wikipedia).

200. p.Kr  Rimljani  su uzeli to grčko ima Philistine  i cijelu to područje   nazvali “Syria Palestina”.



Tajni pregovori koji su tijekom veljače 1916. vođeni između Francuske, V. Britanije, Rusije i Italije rezultirali su tajnim Sykes-Picotovim sporazumom, kojim je podijeljen bliskoistočni dio Osmanlijskog carstva. Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. donijeta je odluka o budućnosti regije. Od mandata utvrđenog ugovorom Lige naroda, Palestina prelazi pod izravno britansko tutorstvo… Tijekom dvadesetih i tridesetih godina i usporedno s useljavanjem Židova i Arapa u mandatnu Palestina, izbijaju sukobi i pobune palestinskih Arapa. Arapi podižu pobune: 1922., pa 1929. Za vrijeme arapskih pobuna, Britanci većinom stoje sa strane (najpoznatiji primjer arapskog nasilja u ovoj pobuni su uništavanje drevnog židovskog naselja u Hebronu, u koji se Židovi vraćaju tek nakon rata 1967. godine), usprkos mandatu Lige naroda, po kojem su mandat nad Palestinom dobili, kako bi na njenom teritoriju, uspostavili židovski nacionalni dom. Britanija počinje ograničavati židovsko, ali ne i arapsko useljavanje. (Wikipedia).

U periodu izmedu dva svjetska rata pojačava se židovsko doseljavanje u Palestinu. Arapi se opiru naseljavanju Židova, što s vremenom kulminira u otvorenu pobunu. Arapi izazivaju nerede u Jeruzalemu i Jaffi 1936. Britanci pobunu guše tek tri godine kasnije. Njen vođa, jeruzalemski muftija hadži Amin al Huseini bježi u Berlin gdje će  osnovati Handžar diviziju s namjerom da se vrati nazad s Njemcima. Britanska vlada šalje Peelovu komisiju (pod vodstvom lorda Roberta Peela) koja zaključuje da mandat više ne funkcionira i preporučuje podjelu zemlje na dvije države – židovsku i arapsku.

1947. britanska vlada objavljuje da namjerava odustati od mandata i prepustiti pitanje Palestine Ujedinjenim narodima. Posebna komisija usvaja rezoluciju 181. od 29. studenog 1947. i predlaže sljedeći plan podjele:

·         britanski mandat Palestina dijeli se na dvije države, arapsku i židovsku, povezane ekonomskom unijom te područje Jeruzalema pod međunarodnim nadzorom

·         židovska država bi obuhvaćala 55% zemlje (uključujući pustinju Negev) s 498 000 Židova i navodno samo 497 000 nežidova. Određeni demografski podaci pokazuju još gori odnos po židove i UN pošto su arapi po njima trebali činiti 51 % stanovništva Izraela.

·         arapska država bi obuhvaćala 45% zemlje s 807 000 nežidova i 10 000 Židova

·         Jeruzalemsko područje imalo bi 105 000 nežidova i 100 000 Židova

Dok su Židovi u Palestini prihvatili Plan, palestinski Arapi su ga potpuno odbacili, jer su smatrali da cijeli teritorij pripada njima. Da bi shvatili ispravnost njihovog pogleda ne smijemo zaboraviti da su židovi činili većinu samo na području grada Jaffe dok su u svih drugih 15 teritorijalnih područja arapi bili većina po popisu stanovništva iz 1945 godine. (Wikipedia).

Od 1947. Izraelci etnički čiste područja koja im trebaju pripasti kao i Arapi 1936.godine. Kada je 14.5.1948 završio britanski mandat, istog dana je proglašene Izraelska država.Već sljedeći dan arapske države napale su Izreal.

Bez obzira na koju stranu idu naše osobne simpatije, Oslo mirovni sporazum nema alternativu. On je samo produžena ruka onoga što su htjeli napraviti Britanci prije nego što su dali mandat nazad UN-a. Razolucija iz 1947. isto tako dijeli ovo područje na dva zasebna indentiteta. Hamas i ostale palestinske militantne  i terorističke grupe svojataju ime Palestina kao dio njihovog osobnog nacionalnog indetiteta. Kroz povijest velika se je raznolikost naroda doselila u regiju i učinila rimsku Palestinu  svojom domovinom: Kanaanci, Jebuseji, Filistejci s Krete, anatolski i lidijski Grci, Hebreji ( preci Izraelaca), Amorejci, Edomci, Nabatejci, Aramejci, Rimljani, Arapi ( 7. stoljece p.Krista) i zapadnoeuropski križari, tejoš mnogi drugi. Izrealci i arapski Palestinci su postala dominatna nacionalna skupina na podrucju rimske Palestine i po meni imaju jednaka prava na svoju vlastitu državu.

Na žalost ta dva naroda ne mogu živjeti u istoj državi Palestini kao što je zamislio Hamas. Izraelska  država ima modernu zapadnu demokraciju a palestinski dio se međusobno kolje. Rat izmedu Hamasa i Fataha odnio je mnoga života. Različita plemena i njihovi šeici ne priznaju nikakvu vladavinu naroda, niti ljudska prava, a kamoli demokraciju. Ortodoksni Izraelci i militantni Palestinci moraju shvatiti da ne mogu svojatati baš sve što su imali u prošlosti kad su bili najači na tom prostoru. Istočni dio Jeruzalema Izraelci bi trebali prepustiti Palestinskoj državi a sva ilegalna izrealska naselja na zapadnoj obali bi trebala biti zatvorena. Zapadnu obalu i Gazu treba totalno demilitazirati i staviti pod upravu UN peace keeping force dok ta područja ne profunkcioniraju  kao normalna i miroljubiva država prema svim susjedima. Hamas je teroristička organizacija i on treba nestati s palestinske političke scene, milom ili silom.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here