Brak Jovanke Broz i Josipa Broza Tita, barem u svojoj prvoj fazi tijekom 1950-ih, djelovao je skladno. Uživali su u predsjedničkoj rezidenciji, družili se s najvišim partijskim dužnosnicima, putovali u inozemstvo i primali strane goste. Jovanka je na druženjima i putovanjima uvijek bila srdačna, nasmijana, ali i savršeno odjevena.
Zbog njezine otmjene i pomno probrane odjeće znali su joj prigovoriti da ne izgleda kao supruga revolucionara, više je odavala dojam prve dame iz neke kapitalističke zemlje. Mnogi jednu bivšu ličku partizanku s četiri završena razreda osnovne škole, nisu tako zamišljali, ali ona je svoju ulogu predsjedničke supruge shvatila vrlo ozbiljno.
Idilu tada beogradskog bračnog para Broz umalo je 1952. narušila prijava jednog zagrebačkog bračnog para. Tada je počela priča o tzv. Jovankinoj zagrebačkoj epizodi o kojoj je sinoć progovorio i RTS-ov dokumentarni serijal “Jovanka Broz i tajne službe”.
Nika i Beba Martinec ušetali su, naime, u zagrebački ured jugoslavenske obavještajne službe i ispričali kako je Jovanka tijekom 1942. i 1943. godine živjela u Zagrebu pod imenom Meri i to na četvrtom katu njihove zgrade, u Solovljevoj 19 (današnjoj ulici Kneza Borne).
No, tada, kako su govorili, nisu bili svjesni da je riječ o Jovanki jer to su shvatili tek 1952., nakon što je objavljeno da se udala za Tita. Odmah su navodno prepoznali djevojku bijelog tena i vrlo guste kose koja je tada plijenila pozornost na zagrebačkim ulicama.
Nika koja je bila uvjerena da je “Meri” zapravo Jovanka, obavještajcima je ispričala da su Titovu suprugu viđali s talijanskim oficirima i lijepo odjevenim civilima koji nisu govorili hrvatski te da je u stan često dolazila uplakana i sva u modricama.
Tvrdili su i da ju je u njihovu zgradu doveo Pavlov brat, Ivan Martinec. Nisu znali je li “Meri” u Zagrebu boravila po partijskom zadatku jer, kako su tvrdili, zbunjivalo ih je njezino “lako ponašanje” koje nije odavalo dojam da je riječ o osobi koja je pod partijskom stegom.
Izvještaj o svjedočenju para Martinec ubrzo je doputovao u Beograd. Tajne službe počele su provjeravati navode izrečene u Zagrebu, ali ni za što izrečeno nije bilo dokaza.
Cijela stvar provjerena je i s Jovankinim suborcima koji su odgovorno tvrdili da je Jovanka Budisavljević, kasnije Broz, te 1942. i 1943. bila na ličkom frontu i borila se s partizanima te kako ne postoji mogućnost da je u to doba mogla putovati u Zagreb.
Osim tzv. zagrebačkom epizodom, RTS-ov serijal bavio se i situacijom kada je Jovanki, tijekom jednog primanja, iz torbice ispao – pištolj. Iako ona kasnije neće ni opovrgnuti ni potvrditi da je sa sobom uvijek nosila oružje, brojni izvori tvrde da je Jovanka bila Titova posljednja linija obrane jer on je u nju imao veliko povjerenje.
Zbog toga je uvijek nosila pištolj jer, ako sve službe zakažu, ona je Tita trebala zaštititi svojim životom. Nije tajna da ga je jako voljela i za njega je bila spremna na sve.
