Kada je Rijeka imala desetak gradskih kina: ovo su bila kultna mjesta za gledanje filmova

Doživljaj kina i gledanja filma na velikom platnu sigurno se u današnje vrijeme jako razlikuje od kojeg desetljeća unatrag.

Tehnologija je i u smislu kinematografije odradila svoje. 

Rijeka (poput svih većih gradova) ima svoj Cinestar s mnogim salama u kojima se istovremeno praktički cijelog dana može pogledati priličan broj filmova, i to čak trodimenzionalno ili 4DX. Prisutni su i zvučni efekti koji pojačavaju dojam. 

Čim film „izađe”, odmah je na raspolaganju u svim kinima. 

Koliko god sve djeluje savršeno, ipak je kino izgubilo onaj nekadašnji čar kad smo nestrpljivo čekali da se neki novi film počne prikazivati pa smo satima karte čekali u redu.

Partizan: Epicentar filmskih premijera

U Rijeci je najveće kino, ono u kojem su se prikazivale premijere, bilo kino Partizan. Kino je djelovalo u zgradi nekadašnjeg Teatro Fenice. Svi se sjećamo kako smo tamo gledali Titanic, Ralje, Prodavačicu ljubičica, Egzorcista, Bitku na Neretvi i sl. Nekad je bilo uobičajeno subotom ići u kino, pogotovo za mlade zaljubljene parove. Može se reći da je Partizan bilo glavno riječko kino u kojem su se prikazivali najkvalitetniji filmovi.  Kino je uvijek bilo dupkom puno.

Redovi za karte su znali biti ogromni pa su se u njima izmijenjivali članovi iste obitelji, a nije bila neobična ni preprodaja karata.

Kina s nižim rangom: Garibaldi, Beograd, Viševica

Drugo je kino bilo Garibaldi, po kojem tako zovemo ulicu u kojoj je djelovalo, a koja se ustvari nikad nije tako zvala. Tamo su se često davale tzv. matineje pa su učenici koji su štrajkali s nastave, znali otići pogledati neki film.

Na Brajdi smo imali dva kina: Beograd i Viševica. Ta su kina bila nešto nižeg ranga i često su ih posjećivala mladi dečki na odsluženju vojnog roka. U prostoru kina Beograd sad djeluje Art-kino Croatia koje je ostalo u onom tako šarmantnom retro stilu. Ono čuva uspomene na neke davne dane.

U nekadašnjoj Ulici braće Šupak (Ružićeva ulica) djelovalo je kino Jadran koje je prikazivalo švedske i danske filmove malo slobodnijeg sadržaja, primjer „Hopa – cupa u krevetu”.

Zamet je imalo svoje kino Sloga, a Sušak je imao Neboder. 

Dom JNA na Korzu (današnja Filodramatika) je također imao svoje kino, a filmovi na talijanskom su se prikazivali i u Zajednici Talijana/Circolu.

Raspored prikazivanja filmova bio je izvješen na panou na današnjem Jadranskom trgu ili je izlazio i u dnevnom listu Novi list.

Neka su kina funkcionirala na način da si nakon kupljene karte mogao upasti bilo kada i gledati koliko te volja, tako da su gledatelji šetali kao da su na autobusnoj stanici. 

Nije bilo neobično ni da pukne filmska traka ili da nastanu neke tehničke poteškoće.

Bez obzira na sve, nema starije Riječanke ili Riječanina koji se ne sjeća zlatnog doba riječke kinematografije i oduševljenja koje je poput magneta privlačilo tadašnju omladinu u kino.