Kada zavaravaš samog sebe kad tad ćeš glavom tresnuti u zid

Kada zavaravaš samog sebe kad tad ćeš glavom tresnuti u zid. Hrvatska je još i dobro prošla u zadnje dvije utakmice. Protiv Belgije u Katru smo imali toliko sreće  jer je Lukaku promašio  tri zicera ali kada curi na sve strane onda je pitanje vremena kada ćeš dobiti gol. Protiv Španjolske nismo imali šta traziti kada se radi o brzini, pokrivanju pozicija i vertikalnoj igri. Posjed lopte vara i ne odgovara stvarnom stanju na terenu.

Protiv Albanije smo prvo poluvrijeme odigrali katastrofalno.U prvih 40 minuta drugog poluvremena bilo je bolje ali opet zadnjih 20 minuta jako loše.  Protiv Italije krenuli smo dobro ali ubrzo poslije toga oni su nas umrtvili i imali su par dobrih prilika za povesti. Pri ulasku Budimira ponovo  smo malo živnuli.

Prvo pravo ubacivanje s desnog krila, Budimir je s nogom skoro matirao talijanskog golmana, a Modrić odbijenu loptu zakucao u njihovu mrežu. Nakon tog gola ponova katastrofalna igra Vatrenih, a 20 minuta skoro da nismo izašli iz svog šesnaesterca. Talijanski gol je  naprosto visio u zraku.

Ne znamo braniti međuprostor

I u Kataru, prilikom analize utakmica , rekao sam da mi ne znamo braniti međuprostor jer igrači ne igraju nikakvu taktiku koja je za to adekvatna za to pa poziciono ispadamo i ostavljamo našu zadnju liniju na milost i nemilost njihovim naletima iz međuprostora.

U napadu isto tako ne znamo ulaziti u međuprostor i imati vertikalnu igru iz koje padaju golovi. Kovačić i Modrić se vraćaju po loptu duboku unazad tako da nam u fazi napada nedostaju igrači za razigravanje, a njih dvojica se beskorisno troše.

Sve tri reprezentaciji visokim presingom nas doslovce sabijaju u naš šesnaesterac. Kada je Rakitić napustio reprezentaciju izgubili smo onoga koji je čitao igru i koji je amortizirao protivničke napada fenomenalnom pozicijskom igrom. Rakitić je naš najpodcjenjeniji igrač koji je doslovce bio, za mene, prevaga u našoj igri. Igrao je upravo ono sto je naučio u Barceloni, a to je bio i jedan od glavnih razloga našeg uspjeha u Rusiji.

Ovisimo o trenutku

Kada nemaš taktiku koja ti određuje pozicijono postavljanja igrača onda sve ovisi samo o trenutku ,individualnoj kvaliteti,  slučajnoj prilici ili pogreški  protivničkog igrača. Igrače koje je birao Dalić po defaultu su se vukli po sredini i samo smetali jedni drugima. Rotacija Budimir/Petković/Kramarić samo je dokaz da Dalić nije igru prilagodio potrebama nego je doslovce lutao sa rješenjima. Hrvatska je bila najopasnija kada je Budimir bio na terenu i kada smo uspijeli probiti preko krila i ubaciti loptu u protivnički peterac.

Pobjeda leži u čistoj matematici. Ako imate 10 ubacivanja sa krila, u prosjeku pasti će barem jedan gol ako ne i dva.  Ako ne direktno onda indirekto preko odbijene lopte koja su pokupili naši vezni izvan njihovog šesnaesterca. Ako imate 2 kornera a protivnik 11 onda tu nešto nije u redu. Ako imate 6 udaraca na gol a protivnik 13 onda vam matematika govori da bez sreće nećete pobijediti tu utakmicu.

Ako nemaš statistiku, gubiš utakmicu

Kada sam bio mladi igrač NK Rijeke, imao sam sreće da mi je Skoblar bio trener. Tek nakon par godina skužio sam njegovu matematičku računicu u nogometu  i postao puno bolji igrač. Ako nemaš statistiku na svojoj strani, ubačaje i udarce na gol, onda gubiš utakmicu. Broj udaraca i ubačaja  određuja taktika i uigranost momčadi u izvršenju te taktike,  a tu je Dalić najslabija karika.

Hrvatska ponovo ima puno mladih igrača koji su veliki potencijal i nova Hrvatska može bit ponova jaka ali za to treba imati taktički jakog trenera. Velika hvala Daliću i senatorima na svemo što su nam dali u ovih zadnjih 8 godina ali vrijeme je za novi start,  po mogućnosti s novim stranim trenerom. Ja h na klupi Vatrenih najradije Španjolca.