U današnje vrijeme, dok se kafići pretežno fokusiraju na moderne metode pripreme kave, prava turska kava često se priprema u udobnosti doma. No, umijeće pripreme ovog tradicionalnog napitka zahtijeva preciznost i poštivanje specifičnih koraka.
Ključan aspekt pripreme turske kave leži u samom početku procesa: voda ne bi trebala zakipjeti. Umjesto toga, u tradicionalnoj džezvi voda se zagrijava do pred vrenja, a zatim se uklanja sa štednjaka. Važno je napomenuti da se dio vode ulijeva u šalicu, dok se u preostalu vodu u džezvi dodaje kava – jedna bogata žličica za svaku šalicu, ili više ako preferirate jaču kavu ili veće šalice.
Nakon što se kava dodala u vodu, potrebno ju je dobro promiješati kako bi se izbjegle grudice. Zatim se džezva ponovno stavlja na vatru, i kada kava naraste do ruba džezve, ponovno se sklanja s vatre. Slijedi dodavanje preostale vode koja je prethodno bila izlivena iz džezve. Nakon toga, ponovno se vraća na štednjak i ostavlja da provri.
Ključni trenutak je skidanje s vatre i dodavanje žličice hladne vode. Tek tada je turska kava spremna za posluživanje, s bogatom kremastom pjenom koja se formira na vrhu, poznatom kao “kaimak”.
Unatoč jednostavnosti recepta, postoji nekoliko uobičajenih pogrešaka koje treba izbjegavati prilikom pripreme turske kave. Previše miješanja može ubiti njezin karakterističan okus, dok ponovno dizanje kave do ruba džezve može oštetiti formiranje pjene i promijeniti okus napitka.
Još jedna česta pogreška je miješanje nakon što je kava već proključala i uklonjena sa štednjaka, što također može promijeniti njezin ukus.
Ako se kava zaslađuje, najbolje je dodati šećer dok je voda još hladna u džezvi, prije dodavanja kave i njezinog kuhanja.
