Nakon što se kandidatkinja Radničke fronte u 8. izbornoj jedinici, Katarina Peović, nedavno uslikala sa šalom Rijeke, čime je pokušala sanirati štetu fotografije na kojoj se pojavila s obilježjima Hajduka, prošli vikend je otišla korak dalje. Sa svojim partnerom Hrvojem Štefanom pojavila se na tribinama Kranjčevićeve na utakmici Rudeša i Rijeke.
Operacija nije najbolje prošla s obzirom da je Peović verbalno napadnuta na utakmici i izolirana od navijača. Zamjerili su joj nošenje hajdukovih obilježja ali i ideološke nesuglasice s Armadom.
Događaj je opisao Hrvoje Štefan na svom facebook profilu:
Kako se bliži završnica HNL-a, kada sam u Zagrebu, utakmice Rijeke u Krajnčevićevoj u pravilu ne propuštam. Na Maksimiru sam zadnji puta bio 1999. godine, u legendarnoj sezoni kada je Rijeci ukradena titula. Te se godine nas četvoro idiota u malom rent-a-car Citroenu AX, sa zastavom Rijeke koja viri kroz prozor, uvuklo u ulicu odmah do maksimirskog stadiona i došlo drito ispod tribine gdje je neposredno pred početak utakmice bila već okupljena gomila Boysa. Ovi nisu mogli vjerovat što se ukazalo pred njima. Nigdje u neposrednoj blizini policije, samo četiri navijača Rijeke koja zbunjeno gledaju di će najbliže stadionu parkirat. Krenuli sa svih strana gađati, gaziti i udarati po autu i nevjerojatnom vještinom vozač je uspio zadržat vrata da ga Boysi ne izvuku, upalit auto koji se ugasio i stisnut gas kroz razjarenu gomilu. Od auta nije ostalo puno, a nas četvoro smo pukom srećom prošli bez ikakvih ozbiljnijih ozljeda. Kada se danas otvori tema najvećih proživljenih strahova ili životnih ugroza, meni ta situacija pada među prvima na pamet.
Policija ih usmjerila na navijačku tribinu
S obzirom da Krajnčevićeva ne nosi takav naboj i proživljenu traumu rekoh idem na tekmu Rudeš – Rijeka. Pitam Kate da li će sa mnom kaže, ‘hajde hoću’. Mislio ići na centralnu tribinu kao i inače, no kad smo došli pred stadion, negdje pola sata prije početka utakmice, zaustavi nas interventna policija i pita za koga navijamo. Kažem za Rijeku, pita policajac da li imamo kartu za tribinu di su smješteni navijači Rijeke, odgovorim da nemamo jer mislimo ići na centralnu. Kaže policajac da nema više karata niti za centralnu niti se mogu kupiti za tribinu sa riječkim navijačima Već da ćemo krenut ča, ali prepozna interventni policajac Katarinu, kratko pročavrljali i pusti nas na tribinu s Armadom.
Sjeli u sredini di je Armada i kada se tribina već dobrano napunila, pred sam početak utakmice, primijetila Katarinu ekipa iz mlađih sekcija Armade. Došlo njih pet šest u majicama na mišiće i počnu urlat na Katu da ode sa tribine jer ne navija za Rijeku i jer je nosila šal od Hajduka (a nije , fotkala se u kućici sa grbom od Hajduka) . Kažem im da ja navijam za Rijeku i da je ona došla sa mnom. I opet mulac na Katu da je ona za Hajduk i da je komunist.
E tu se Kate raspizdila i kaže ‘jesam i sad ne idem nigdje’. Ovi već potpuno ludi, ali uskaču stariji članovi Armade i pokušavaju smirit mulce i nama jedan kaže da se maknemo samo malo ustranu. Rekoh Kati, ajmo sa strane, šta ćemo se ovdje natezat. Teške volje Kate se digne i odemo malo izvan Armadine jezgre. I onda nastavak komedije – stariji zovu da se ostatak tribine približi da bude sabijenije navijanje i pokazuju i prema nama a mulci protiv zbog Kate i svako toliko neki od njih, manje ratoborniji, dođe i pita zašto se slikala s šalom od Hajduka i sl. Na kraju smo navijali, radovali se golovima Rijeke, Kate se poprilično uživjela u utakmicu.
‘Ja ću vijek navijati za Rijeku’
Neshvatljivo zadrtom umu da nekome može biti drag Hajduk zbog raznih razloga, recimo dalmatinskog porijekla, a da u isto vrijeme nema ništa protiv Rijeke, da može ići na utakmicu Rijeke i navijati za Rijeku, slikati se sa Rijekinim šalom ili dresom, ne shvaćati mržnju i smrtno neprijateljstvo kao tobožnji iskaz ljubavi i privrženosti klubu. Jer to nije izraz nikakve ljubavi niti privrženosti klubu nego otužne frustracije i kompleksa.
Ja ću uvijek navijati za Rijeku, a posebno protiv Hajduka, ali pravu pobjedu u navijačkom rivalstvu mogu vidjeti samo na strani kvalitetne zajebancije i ‘riklejmanja’ bilo kakvog pokušaja uvrede na reakcionarnoj osnovi. Devedesetih se na Kantridi autoironično pjevalo i zajebavalo ‘Oj Riječani komunisti, sve se mijenja mi smo isti’, kada je Torcida pokušavala riječku stranu uvrijediti pjevanjem ‘Oj Riječani komunisti, sve se mijenja vi ste isti’. To je bila neosporna pobjeda u takvim dvobojima.
Nažalost, od 1990-ih odvija se otužna regresija i u redovima Armade sada vode igru ‘mlade snage’ koji su pune frustracije, kompleksa od Torcide, ‘nepravog i premalog hrvatstva’, a za to su dobrim dijelom zaslužni upravo stariji članovi Armade koji su se oportunistički ušutkali i prilagodili umjesto da su mlađe usmjeravali i odgajali da budu kvalitetniji od suparnika na autentično riječki način, način progresivne društvene zajebancije i autoironije, bez nacionalizma i šovinizma, bez kompleksa od uvijek brojnijih navijača Hajduka i sl..
Znam da je to moj wishfull thinking, ali to ću uvijek vidjeti kao jedini istinski kvalitetan oblik pobjede ili, ako ćemo oksimoronski, progresivne dominacije u žanru profesionalnog nogometa, navijačkog prepucavanja i ‘folklora’. U nedostatku toga, ostaju mi male eskapističke kompenzacije u vidu rezultatske pobjede Rijeke nad Hajdukom ili Dinamom..
Skupljanje jeftinih političkih poena?
Katarini sada neki predbacuju da pokušava skupiti jeftine političke poene slikanjem s Rijekinim obilježjima nakon što se fotografirala sa Hajdukovim. Ako bi i bili politički poeni oni sigurno nisu jeftini jer jeftine se skuplja podilaženjem navijačkoj isključivosti koja navijačku identifikaciju određuje negativno, prije svega u odnosu na neprijatelje. Po toj logici istinski navijač Rijeke možeš biti jedino ako mrziš Hajduk ili ako ne želiš imat nikakve pozitivne poveznice s Hajdukom. Kao što pravi Hrvat možeš biti jedino ako mrziš ili ne želiš imati nikakve veze sa Srbima.
Ali kao što RF nije partija koja će ljudima govoriti ono što žele čuti već ono što smatramo da je ispravno, tako i Kate neće podilaziti navijačkim kompleksima da bi od izabranog navijačkog krda dobila potvrdu.
Kaže Kate, ‘drugi put će me morati odnijeti sa tribine’. Rekoh joj, dobro, ja ću biti na tribini preko puta pa im reci da te tamo donesu..
P.S.
Ovaj Rijekin dres je iz spomenute sezone 1999. g kada je Rijeci ukradena titula. Ranih dvijetisućitih u tom sam dresu izlazio po riječkim noćnim klubovima, a u neke me nisu puštali, pa sam se sukobljavao sa redarima, sazivao presice, slao reagiranja u Novi List i sl.. (edit: izgleda da dres ipak nije iz sezone 1999 već iz sezone ili dvije kasnije)
