Dvadeset godina su se obogatili zahvaljujući Putinu i utjecali na njega u njegovim izborima, ali nakon sankcija njihova lojalnost kao da škripi
Ruski predsjednik Vladimir Putin često je predstavljen kao diktator ili u svakom slučaju autoritarni vođa, ali u stvarnosti dijeli dio vlasti s takozvanim ruskim oligarsima, malom skupinom privatnih građana koji su godinama nakupili ogromno bogatstvo i koji održavaju bliske odnose s politikom, utječući na njihove političke izbore.
Otkako je Rusija prošlog četvrtka napala Ukrajinu, puno se priča o oligarsima, prije svega zato što su među najugroženijim zapadnim sankcijama, a drugo zato što se neke rekonstrukcije, ako treba oprezno shvatiti, stvaraju među njima …izvjesno neslaganje prema Putinu i ratu koji je on započeo.
Izraz “oligarhija” potječe od grčkog i označava režim u kojem je vlada u rukama nekoliko ljudi. Bio je to vrlo raširen oblik vladavine u drevnim grčkim gradovima, ali su ga i tada prezirali filozofi Platon i Aristotel, zbog činjenice da se temeljio na bogatstvu pojedinaca, a ne na posebnim zaslugama ili darovima.
Međutim, nakon ere grčkih gradova, oligarhija je stoljećima ostala uglavnom teoretski oblik vladavine, barem na Zapadu, proučavan jednostavno s akademskog stajališta, sve do kraja prošlog stoljeća. Upravo u postsovjetskoj Rusiji stvoren je idealan kontekst za afirmaciju vrlo bogate elite koja će kasnije formirati rusku oligarhiju.
Kada se Sovjetski Savez raspao 1991., ruski predsjednik Boris Jeljcin ubrzao je proces otvaranja zapadnom kapitalizmu koji je oprezno pokrenuo posljednji sovjetski vođa Mihail Gorbačov, ali je stvorio ozbiljne neravnoteže. Jeljcina je financirala prva skupina mladih poduzetnika. U zamjenu za njihovu gospodarsku potporu, ovi ljudi su mogli iskoristiti političku i ekonomsku situaciju koja je tada bila u stalnom razvoju: kada je ruska vlada odlučila privatizirati ogromna sovjetska javna poduzeća, neki od tih financijera uspjeli su ih kupiti po niskoj cijeni i preprodati ih na manje komade.
Nakon raspada sovjetskog režima, ukratko, neki ljudi, koji su krenuli iz financija, u kratkom su se vremenu enormno obogatili, a potom su diverzificirali svoje poslovanje od energetike do sporta, prolazeći kroz metalurški sektor i medije.
Međutim, u posljednjih dvadeset godina oligarhija se transformirala usponom Putina. U početku, budući da su oligarsi u Rusiji imali vrlo lošu reputaciju zbog načina na koji su se obogatili, Putin je javno stao protiv njih. Ali tada nije poduzeo ništa da promijeni odnose moći, samo je stare oligarhe zamijenio drugima, kojima više vjeruje, a one koji su mu se suprotstavili isključio je iz ekonomskih aktivnosti. Na primjer, mnogi bivši Putinovi kolege pridružili su se novoj oligarhiji dok je on bio član KGB-a, sovjetske tajne službe.
Uspostavljen je međuovisni odnos između Putina i novih oligarha – koji formalno ne pripadaju vladi ili drugim javnim institucijama, jer, kako je bivši ruski premijer Mihail Kasjanov rekao 2014. u razgovoru za New York Times, “oni ovise o njemu, a on ovisi o njima.” S jedne strane, oligarsi jamče Putinu stabilnost i lojalnost, s druge im Putin omogućuje širenje poslovanja i posjeda.
Izvještaj je to koji je i sam Putin priznao u intervjuu za Financial Times, u kojem je rekao da su oligarsi “ti koji svoju blizinu vlasti koriste za ostvarivanje velikih profita”. Uostalom, i Putin se u više od dvadeset godina koliko je bio na vlasti uspio jako obogatiti.
Unatoč tom međuovisnom odnosu, čini se da je oligarhija nudi daleko od kompaktne podrške Putinu u invaziji na Ukrajinu. Zapravo, bogatstvo oligarha, koji svi imaju milijarderske imovine, uglavnom se nalazi izvan Rusije, pa će vjerojatno pretrpjeti teške posljedice zbog europskih i američkih sankcija. I zato izražavaju protivljenje Putinoj intervenciji.
Primjerice, Oleg Deripaska, osnivač jedne od najvećih industrijskih grupacija u Rusiji, objavio je na Telegramu da bi se mirovni sporazum mogao postići “što je prije moguće”. Potom je dao izjavu u kojoj je neizravno kritizirao gospodarsko upravljanje Putinovom vladom: “Potrebno je promijeniti ekonomsku politiku, moramo stati na kraj cijelom tom državnom kapitalizmu”.
Prema novinskoj agenciji Reuters, drugi oligarh, Mikhail Fridman, napisao je pismo svojim podređenima u kojem je rat u Ukrajini nazvao “krizom koja će koštati mnoge živote i oštetiti dvije sestrinske zemlje stotinama godina”.
Neki potezi oligarha Romana Abramoviča također su protumačeni kao znakovi zabrinutosti zbog zapadnog rata i sankcija. Abramovič je tijekom vikenda najavio da će napustiti administraciju engleskog nogometnog kluba Chelsea, ali ne i vlasništvo. U priopćenju se nije eksplicitno spominjalo situaciju u Ukrajini, ali prema glasnogovorniku, Abramovič bi u ponedjeljak sudjelovao na sastanku ruskog i ukrajinskog izaslanstva koji je održan na granici Ukrajine i Bjelorusije.
