U prijašnjoj kolumni koja se odnosi na Goranski sportski centar Platak pokušao sam ukazati ne razloge privredne i demografske propasti PGŽ. U kolumni, prije toga, pokušao sam ukazati na činjenicu kako jedan razvojni process koji je trajao skoro 150 godina može biti poništen kada jedno cjelovito ekonomsko područje razbijete na komadiće, i kada svatko počne vući na svoju stranu.
Naravno, demokratska smo zemlja i svatko bira vlast koju zaslužuje. Rijeka je bila bogati industrijski grad koji je upravljao razvojnim procesima u velikoj Općini Rijeka. Industrija, pa lučki pretovar bio je izvor bogatstva moćne Općine Rijeka. Znači, prije svega proizvodnja. Prve turističke firme, most Krk i sve u čemu danas uživamo je nastalo od proizvodnje riječkih firmi ili sredstvima samodoprinosa.
Bogata je ona zemlja koja nešto proizvodi
Bogatstvo ne leži na novcu nego na korisnom radu koji stvara proizvodne vrijednosti. Bogata je ona zemlja koja nešto proizvodi, siromašna je zemlja ona koja troši akumulirana sredstva (obiteljsko srebro) za kupnju tih dobara. Turizam i uslužne djelatnosti su nadogradnja na primarne i sekundarne djelatnosti. Ako ništa ne proizvodimo, a u ovo sadašnje vrijeme morate barem dio proizvoda proizvoditi u segmentima proizvoda visoke dodatne vrijednosti, onda propadate. Dovodite se u situaciju da imate negativnu pokrivenost izvoza s uvozom, pa kao društvo u cijelini smanjujemo naše društveno bogatstvo (državno i privatno). To vam je kao da trošite 1500€ mjesečno, a primanja su vam 1000€. Ostalih 500€ uzimate od vaše štednje (10.000€) koju ste akumulirali dok ste, recimo, radili u Tvornici papira.
Kada danas prošetate Rijekom od istoka pream zapadu i vidite samo pročelja zgrada, imate osjećaj da je protutnjala kuga gradom. Gradsko stanovništvo je sve siromašnije.
Riječko industrijsko bogastvo (znanje i vještine) nalazi se po svijetu
Bez znanja i vještina nema proizvodnje, a mi ništa ne proizvodimo kao gotov proizvod. To znači da su ti ljudi otišli u negdje drugdje ili se umirovili. Naš srednje stručno obrazovanje je neadekvatno za osigurati riječkim firmama kvalitetne majstore i tehničare, a da o fakultetima ne govorim. Tamo rade studenti koji su završili RiTeh i inženjeri ili majstori kojih je pregazilo vrijeme ili nisu dobri da bi radili posao za koji su školovani. Ako to usporedimo sa recimo njemačkim/nozozemskim(/skandinavskim stručnim školama, to je jedna velika tuga. Riječko industrijsko bogastvo (znanje i vještine) nalazi se po svijetu.
I sada ću vam predložiti razvojni projekt Engineering Education Centre Rijeka koji je recimo osmislilo par pametnih ljudi s ciljem brzog premošćivanja tehnološkog zaostatka naših obrazovanih institucija kako bi se učenicima i studentima osigurala adekvatna industrijska znanja i vještine u rangu njihovih vršnjaka u EU, a riječkim firmama osigurali iskorak u proizvodnju proizvoda visoke dodatne vrijednosti.
Imamo 4.5 m€ za potrošiti u PGŽ I dva projekta koja su razrađena. Nova žičara na Radeševu, koja je toliko i koštala i Engineering Education Centre Rijeka. Edukacijski centar bi povukao iz svijeta 20-tak instruktora iz područja Mehanike, Pneumatike i Hidraulike, Elektrotehnike i Instrumentacije, Kontrolni sistemi i Industrijski IT.
Koliko prosječan birač razumije što su razvojni prioriteti?
Međutim, u tom trenutku se postavlja pitanje koliko proječan birač PGŽ razumije što su prioriteti u ovom trenutku kada nemamo 100 stručnih ljudi u gradu i PGŽ da privučemo neku tvornicu kompleksnih proizvoda ili da dignema neku riječku firmu na razinu gdje može prozvoditi kompleksne industrijske proizvode? Pilot projekt je već bio započet u Rijeci u disciplini Kontrolnih Sistema. Čak i ljudi iz ex-Yu i Njemačke su dolazili na tečajeve u Rijeku, a da o hrvatskim firmama ne govorim.
Bi li birači PGŽ izabrali Engineering Education Centre Rijeka ispred Goranskog sportskog centra Platak? Kome bi dodijelili 4.5m€?
Kada bi im rekao da bi ovakav centar indirektno izgradio za 10 godina zatvoreni skijaški centar na Platku ili Trsatu, i da je to jedini način da zaustavimo iseljavanje i zamjenu stanovništva. Tek onda možemo dovoditi dodatnu radnu snagu iz Filipina da nam upravlja topom za zasnježivanje,. Bi li tada shvatili poantu cijele ove priče o prioritetima ulaganja u ovom trenutku ili ćemo se uspoređivati s Dubaijem?
