Kada sam prije pisao o Milanoviću rekao sam da on ima svoju vlastitu agendu, a da su mu SDP i hrvatska ljevica bile samo dio tog njegovog ‘Master plana’, koji se već duže vrijeme vrti u njegovoj glavi. Bilo je pitanje samo vremena kada će taj njegov karakter izaći na svijetlost dana i kada će se mnogi iznenaditi za koga su glasovali.
Ako trebamo odrediti koje su to glavne osobne karakteristike “Predsjednika s karakterom”, onda to definitivno možemo poistovjetiti s zlobom, ohološću i osvetoljubivošću. To je stanje uma kada čovjek sebe smatra superiornijim i boljim od drugih ljudi, a manifestira se se kroz uobraženost i aroganciju. Kada takvo stanje nije korigirano kroz odgoj djece, kao u njegovom slučaju, onda to u starijoj dobi prelazi u drskost, osornost i bolesnu zavist.
Takvi ljudi ponižavaju druge i traže da ih se hvali i glorificira. Ne prihvaćaju savjete drugih, a ljute se kada su u krivu i kada ih drugi radi toga kritiziraju. Ne biraju sredstva kako se s tim ljudima obračunati.
Naš problem s Milanovićem, nastaje onog trenutka kada mu nakon dva kruga reizbora izmiče vlast iz ruke. Osjećaj da ta njegova superiornost i manipulativni kapaciteti nisu bili dostatni za pobjedu naprosto izaziva gorčinu koja kod njega prelazi u nesnosnu bol. Zavidna osoba osjeća bol zbog tuđih uspjeha i usmjerena je na pronalaženje “izvrsnosti” kod svog protivnika kako bi svu svoju energiju usmjerio k uništenju “izvrsnosti” onoga koji mu je tu ‘nesnosnu’ bol nanio.
Prema tome Milanović ne razmišlja o interesima RH i dobrobiti njenih građana. On koristi svoje predsjedničke ovlasti i predsjedničku legitimnost u svom privatnom ratu protiv svih onih koji su pomogli Plenkoviću da pobijedi njegovu ‘superiornost’. Politički i ljudski nastoji diskreditirati sve one na lijevom krilu, koji su pomogli njegovom protivniku, ne birajući riječi, mjesto, povod ili okolnosti. Poltičke analitičare bliske lijevom spektru razapinje na križ ako mu “podmeću klipove’ u provedbi njegovog plana. Zna sve o njihovoj prošlosti i grijesima, vješto manipulirajući činjenicom da niti on niti njegova obitelj nisu čisti.
Na zaprepaštenje onih koji su ga izabrali, pokušava koketirati s onima koji stoje Plenkoviću s desna, kako bi ga oslabio i ponizio. Dijeli odlikovanja svima onima koji ih nisu dobili dok je HDZ bio na toj funkciji, ili onima koji su bili izbačeni iz te stranke. Znamo dobro što je govorio o bivšoj premijerki Jadranki Kosor, ali eto baš sada je osjetio da je pogodno vrijeme da joj se odlikovanjem zahvali na sve ono što je dobroga napravila za RH.
Poznavajući njegov karakter, nema tu ništa od državničkog, ljudskog i iskrenog ponašanja kakvo dolikuje jednom ‘normalom’ predsjedniku koji predstavlja narod ispred zakonodavne, pravosudne i izvršne vlasti. Njegov sadržaj je prazan, metode su udbaške, namjere pokvarene i zle.
Da se razumijemo, nije ni Pleknović svetac, niti je HDZ postao moderna demokršćanska stranka. Dug je to i trnovit put dok se Hrvatska ne oslobodi ljudi koji političku moć koriste za osobno bogaćenje i dok se uspostavi korektna trodioba vlasti, bez da se politika pelja tamo gdje joj nije mjesto.
Milanović isto tako nije modernizirao SDP niti je pokrenuo reforme koje bi Hrvatsku gurnule u tom pravcu. Kada titulira neke ljude kao ‘moralne kamatare’ ili ‘moralne kamikaze’ onda je to način njegove obrane sa onima koji žele raspravljati o sadržaju i činjenicama. Ulazeći u konflikt na osobnoj razini, Milanović pokazuje da se osjeća ugroženo i nesigurno. Milanovićeva zavist je potaknuta njegovim osjećajem “životne” ugroze, ugroze osjećaja vlastite vrijednosti. Prijetnja njegovom egu uzrokuje agresivno ponašanje prema “protivnicima” bez obzira koju štetu nanosio instituciji Predsjednika i narodu koji predstavlja. Pitanje je samo: ”Možemo li doživjeti još gore stvari od njega”? Vjerujte da možemo.
