Na današnji dan prije 39 godina, povijest hrvatskog nogometa obilježena je jednim od najvažnijih trenutaka – Rijeka je pobijedila Real Madrid. Utakmica se odigrala u okviru šesnaestine finala Kupa UEFA-e, a domaća publika na Kantridi svjedočila je nevjerojatnom sportskom trijumfu.
Rijeka je te večeri odigrala sjajno, s nevjerojatnim entuzijazmom i strašću na terenu. Unatoč tome što na kraju nisu prošli dalje jer je Real Madrid pobijedio u uzvratu u Madridu s 3:0, pobjeda na Kantridi ostala je upamćena kao jedan od najvećih trenutaka u povijesti Rijeke.
“Teško je opisati radost gledatelja ovdje na stadionu, koji ne sjede, već su na nogama. Pozdravljaju svoju Rijeku koja igra sjajno i pošteno se odupire uglednom klubu kao što je Real”, govorio je tadašnji komentator Boris Mutić.
Izvanredno veče započelo je s prekrasnim golom Adriana Fegica u 30. minuti. Deset minuta kasnije, Srećko Juričić iznenadio je gostujuću obranu udarcem s velike udaljenosti. No, trenutak koji će se zauvijek pamtiti bio je Danko Matrljanov majstorski potez. Oslobodivši se pratnje legendarnog njemačkog stopera Urlicha Stielikea, Matrljan je primio loptu prsima i zatim, udarcem desnicom iz okreta, poslao loptu u gornji lijevi kut španjolskog vratara Miguela Angela, koji se uzalud ispružio.
Adriano Fegic dodao je drugi gol za Rijeku u 58. minuti, postigavši gol iz daljine koji je prošao kroz ruke vratara Reala i završio u mreži.
Za Rijeku su igrali heroji tog povijesnog trenutka, uključujući Mauro Ravnicha, Nebojšu Malbašu, Borisa Tičića, Srećka Juričića, Miloša Hrstića, Borče Sredojevića, Nenada Gračana, Adriana Fegica, Dragana Stevanovića, Danko Matrljan, Damir Desnicu, a u igru su još ušli Davor Radmanović i Nikica Milenković.
Unatoč tome što se nisu uspjeli kvalificirati za sljedeći krug natjecanja, ova pobjeda ostala je simbolom strasti, volje i snage Rijeke kao kluba. Sjećanje na taj dan ostaje živo među navijačima Rijeke i podsjeća sve nas na čaroliju nogometa, gdje se snovi mogu ostvariti čak i protiv najvećih protivnika.
