Tročlana obitelj Đokić oteta je 27. rujna nekoliko minuta iza ponoći, ubijena i zapaljena. Za zločin je osumnjičen Goran Džonić, njihov rođak i bivši vatrogasac. Nakon ispitivanja u zločin je umiješao dvojicu svojih sinova i braće zvanih Jojka. Svi su imali alibi, ali im je u petak ponovno produžen pritvor.
– Inspektori su tijekom očevida u zapaljenom “passatu” vlasnika Gorana Đokića pronašli jednu čahuru, a na mjestu stradanja tročlane obitelji još četiri. Balističkim vještačenjem čaura utvrđeno je da su svi ubijeni iz istog slova koje je imao improvizirani prigušivač – dodaje izvor.
Goran je, prema informacijama, najprije ubijen jednim metkom u glavu. Pokušavajući izbjeći ubojstvo, njegova kći Lidija pokušala je pobjeći, te ju je zato ubojica pucao u potiljak, a potom i u prsa.
Istražitelji su do sada zaključili većinu zločina, a smatra se da je motiv ubojstva bila pohlepa.
– Od prvog dana su znali da Goran Đokić, inače vlasnik mjenjačnice, zbog svog opreza, neće nikoga zaustaviti ako mu ne vjeruje. Znao je to i osumnjičeni Džonić, koji je tog dana pratio svaki korak tročlane obitelji. Od Goranove majke je saznao da dolazi u njenu kuću i da će u Aleksinac krenuti tek kasno navečer – dodao je izvor.
Dosadašnja istraga je pokazala da je Džonić Đokića čekao s kantom benzina na raskrižju na cesti od Žitkovca prema Tešici. Đonić Đonić moli za pomoć “jer mu je skuter ostao bez goriva” na mjestu Dudine bare kod Južne Morave.
– On je ribar, pa Đokići ne sumnjaju u njegove namjere. Osim toga, Goran Đokić mu je jako blizak i ima povjerenja u njega do te mjere da mu često daje autopraonicu u kojoj ima svoju golemu slobodu skrivenu u bunkeru – kaže izvor.
Čim se auto zaustavio, prema sada poznatim informacijama, Džonić vadi oružje i, kako se sada vjeruje, prvi puca u Gorana, koji mu je najveća prijetnja jer je nakon pokušaja pljačke mjenjačnice znao da sa sobom nosi oružje.
Osumnjičeni Džonić odvlači rodbinu na plato i poliva ih benzinom i pali. Nakon što su tijela spaljena, stavio ih je u rupu, prekrio granama, vrećama i daskama, uzeo “passat” u kojem su ostali Goranovi i Lidijini telefoni i uputio se u Tešicu, gdje se skuterom dovezao do stare šljunčarske separacije kod Južna Morava istoga dana. Na putu prema Tešićima naknadno su pronađeni kanisteri s vodom iz “passata” koje je osumnjičeni izbacio znajući da mogu nakon zapaljenja automobila ugasiti vatru i spriječiti da potpuno izgori.
Odlazi na trošno mjesto stare separacije kod Tešice, koje je dva kilometra udaljeno od ceste i tri kilometra od prvih kuća. Tamo uzima novac iz Đokićevog automobila, iz svojevrsnog bunkera u kojem ga je držao u autu, a potom ga poliva benzinom. Skine svoju garderobu i spali je zajedno s vozilom.
Šest dana nakon zločina policija je na staroj šljunčarskoj separaciji u Tešićima pronašla Goranov zapaljeni “passat”. Istog dana u Dudinim barama pronađena su zapaljena tijela Đokića. Policija je primijetila kako iz rupe viri ruka, nakon čega su pronađena sva tri tijela. Lidijino tijelo izgorjelo je do neprepoznatljivosti, pa je identificirano DNK analizom, Gordanu su prepoznali po narukvicama, a Gorana po otisku prsta.
Dvadesetak dana nakon zločina policija privodi Gorana Džonića i sumnjiči ga za teško ubojstvo. Otkriven je nakon što je jedan obrtnik iz Moravca prijavio policiji da ga je prije otprilike mjesec, mjesec i dan tražio da mu izradi metalnu cijev za koju je rekao da je dio poljoprivrednog stroja, a za koju se pretvarao da je prigušivač pištolja. Majstor je rekao da je naručitelj tog “dio” Goran Džonić.
Usporedivši dimenzije koje je Džonić dao majstoru, policija je utvrdila da odgovaraju kalibru pištolja za koji se tada sumnjalo da je Đokić ubijen. Lopta zločina počinje se odmotavati… U voćnjaku Džonićevog sina Stefana policija je pronašla dio novca koji je Đokiću ukraden, manji dio u usisivaču u kući njegovog sina – oko 43.000 eura. Na snimci do koje je došla policija vidljiv je i žuti motocikl kojim je kobnog dana upravljao Džonić.
