“Lover, stalker, killer” je priča o smrtonosnoj opsesiji. dokumentarni film redatelja Sama Hobkinsona, vidljiv od 9. veljače na Netflixu, a govori o pravom ljubavnom trokutu koji je završio ubojstvom prvog stupnja i doživotnom robijom. Spirala prijetnji, nasilja i ugnjetavanja koja pretvara povremeni susret u pakleni mehanizam koji zauvijek uništava život mehaničara i njegovih voljenih. To je narativno putovanje koje je istovremeno iznenađujuće i nevjerojatno te poprima obrise trilera.
Međutim, prilično je teško racionalno povjerovati (i prihvatiti) priču koju predstavlja Hobkinson. “Uništit ću stvari do kojih ti je stalo.” “Život će ti biti uništen.” S 40 različitih telefonskih brojeva i brojnih e-mail adresa, uključujući 18 tisuća zastrašujućih mailova i više od 50 tisuća poruka, inscenirana je predstava prave noćne more. Između krivotvorenja identiteta i autentičnog horora Lover,stalker,killer u produkciji Sophie Clayton-Payne za Curious Films, priča, između stalnih narativnih obrata, priču o Daveu Kroupi, 35-godišnjaku s brakom iza sebe, željnom stvoriti novi život. Priča počinje 2012.
Muškarac se, nakon što se preselio u Omahu, Nebraska, prijavio na poznatu internetsku stranicu za upoznavanje pod pseudonimom Plenty of Fish i upoznao dvije žene jakih osobnosti: Liz Golyar, majku dvoje djece i ljubiteljicu životinja; i Cari Farver, šarmantnu žensku figuru u koju se odmah zaljubljuje. Žene, vrlo različite jedna od druge, pomažu Daveu da se oslobodi usamljenosti. Ali prividna ljubavna svađa ubrzo postaje igra osvete, “uhođenja” i terora. Banalnost zla ispričana je mračnom fotografijom Tima Cragga i mučnom glazbom Nicka Fostera. Hobkinsonove vizualne reference nisu filmske, nego televizijske. Podsjeća na Csi i Criminal Minds. Scene prikazane bez glumaca, ali u kojima se pojavljuju sami protagonisti slučaja, predstavljaju dodatnu razinu identifikacije unutar priče toliko zamršene da je malo vjerojatna. Dokumentarni film, između svjedočanstava i rekonstrukcije presudnih trenutaka, pronalazi zajedničku nit dramatične priče svakodnevice. Napeti ritam i gruba tekstura stvarnih slika pokazuju intrinzične karakteristike namjerno hibridnog djela.
