Marko Dujmović iz Hrvatske već više od 13 godina pokušava otkriti tko je muškarac pronađen u očevom grobu. Odbijaju potpisati DNK analizu tvrdeći da je pokojnik koji se nalazi u obiteljskoj grobnici – njegov otac.
Ekshumirano tijelo tijelo je krupnog čovjeka od 120, 130 kilograma, umotanog u šatorsko krilo, s debelim vunenim čarapama na nogama. Njegov otac, mršav čovjek od pedesetak kilograma, pokopan je u lijesu s kožnim cipelama.
Više od trinaest godina Marko pokušava otkriti tko je čovjek kojeg su pronašli u grobu.
– Uopće se ne osjećam dobro. Ne želim ovo nikome. Ali ja samo želim pravdu. Napravili su me budalom da ne znam gdje sam sahranio oca, gdje je majka, da su se mjesta promijenila. Pa to ne ide s Markom Dujmovićem. Jer moj otac nije nestao. Umro je u kući Jove Zastavnikovića, gdje sam i ja živio, doveden je na groblje i pokopan – priča ljutiti Marko Dujmović.
Ljut je i Markov nećak Goran Dujmović. Pita se kako nitko ne zna što se dogodilo.
– Ujak nije tražio tatu, ja nisam tražio djeda. Postavljam pitanje hrvatskoj javnosti i hrvatskim institucijama
čije je to tijelo? Kad moram tako reći, konstitucije od 120 kilograma, čiji su to ostaci? – pita Goran.
Ne znaju tko je osoba koju su zatekli tijekom majčinog sprovoda, no uvjereni su da to nije njezin suprug, odnosno – njihov otac i djed.
– Znam u što sam zakopao djeda. Nisam ga pokopao u šatorskom krilu – rekao je unuk.
Marko se u Dvor na Uni preselio 1997. godine. Godinu dana kasnije otac mu je umro. I to je početak onoga što njegov nećak naziva tragikomedijom. Na fotografijama koje je ekipi “Provjerenog” pokazala Goranu Dujmoviću vidi se da je njegov pokojni djed bio srednje visine, zbog bolesti slabije kilaže. Pokopan je na mjesnom groblju. U to vrijeme nije postojala grobnica, već obična humka. Odlučili su urediti obiteljski grob pa su 2001. godine izradili spomenik.
Marko je potom uzeo grob za svoju majku, u istoj grobnici gdje je pokopao oca. Majka je umrla 2008. Obitelj se okupila, sprovod je trebao početi.
– Ljudi na katu normalno kopaju grob i moj ujak dobije poziv na telefon, zovu ga kako kopaju i idemo gore. Ljudi kažu: “Imamo problem” – prepričava Goran.
Naime, naišli su na škrinju.
– Našli su sanduk na 90 cm, a trebalo ga je iskopati najmanje do 140 – kaže Marko Dujmović.
Radnici na groblju bili su zbunjeni. Na mjestu koje se činilo praznim, došli su do sanduka. Goran i Marko odlučili su vidjeti o čemu se radi te su skinuli gornju ploču.
– Nalazimo ga u kutiji u vojničkom krilu šatora, koje je bila jako napuhano … Vidimo da je nešto jako napuhano. Sumnjali smo čak i na dva tijela. To je bilo toliko – kaže Goran. Marko je lopatom udario u krilo šatora, a ona je odskočila. Zatim su probili krilo, ali im je počelo nestajati vremena prije sprovoda.
– Rekli smo tim ljudima da stave tanki sloj zemlje, da urade sprovod i tada će ujak nazvati policiju i dati zahtjev za ekshumaciju – tvrdi Goran.
Nakon što je majku pokopao u taj lijes, sve je prijavljeno policiji. Godinu dana kasnije započele su ekshumacije na pravoslavnom groblju u Dvoru. u isto vrijeme dolaze na grob Markovih roditelja. Ispod majke pronađu zamotano tijelo.
– Kad ga je otvorio, rekao je ovako: “Uf, ovo je bio veliki, veliki čovjek. Visina 190, 200 cm, 120, 130 kilograma. Pa, Bože, moja glava i kosti dvostruko su veće od očeve. Bijela košulja s puno gumba, neki poput trenirke ispod, neki sivkasti i s trakama na nogama, šareni. Ovdje u Bosni smo to zvali priglavci. Otac je imao cipele – Marko je i sada šokiran kao i tada.
Odbio je potpisati rezultate DNK analize. Kako pronađeno tijelo nije nalikovalo ocu, Marko niječe da se radi o njemu.
Postupak se nastavlja, bratu i njemu se uzima krv, te se analizira podudaranje DNK s ostacima. Prvi put dolazi u komisiju i kažu da je DNK analizom utvrđeno da je to njegov otac.
Goran objašnjava da Marko ništa nije potpisao jer je bio siguran da nikoga nije pokopao u šatorsko krilo. Uprava za zatočene i nestale osobe, koja je izvršila ekshumaciju, nije htjela pred kamere. Stoga su poslali opsežan odgovor koji potvrđuje kronologiju događaja. No ne sumnjaju u ispravnost DNK analize koja je pokazala da se radi o Markovu ocu. U odgovoru Ministarstva branitelja stoji da obitelj nije prihvatila nalaze identifikacije.
– Imajući na umu da ovaj slučaj nije u djelokrugu rada Uprave za zatočenike i nestale osobe, ova će Uprava- Imajući u vidu da ovaj slučaj nije u djelokrugu rada Uprave za zatočene i nestale osobe, ova će Uprava predložiti Povjerenstvu izuzimanje iz evidencije ekshumiranih ostataka te će o tome obavijestiti nadležni Županijski sud u Sisku – Ministarstvo napisao.
Institucije inzistiraju da se radi o njegovu ocu. Na temelju izgleda posmrtnih ostataka, odjeće i položaja ukopa, Marko to ne može prihvatiti. Ponudili su ekshumaciju lijeve strane grobnice, gdje je pokopao oca, na što je on pristao.
Pitaju se – tko je to?
Drugi put je Marko odbio potpisati da se radi o njegovu ocu. Tvrdi da su mu tada pokazali neke treće ostatke, ali bez prepoznatljive odjeće i obuće u kojoj je pokopan njegov otac.
– Gdje su cipele? Nema cipela. Doznajmo tko je ukrao cipele moga tate, a ja ću potpisati da je ovo moj tata – inzistira Marko.
Crni humor, kaže, najbolji je način za rješavanje ove situacije jer nije izgubio oca. Da nije prijavljeno policiji, nitko vjerojatno ne bi znao za tijelo.
– Pa nađite tim ljudima koji svoje traže. Ja sam nekoga našao. Vrlo jednostavno. Ja sam imao dobru namjeru da nekome pomognem, da netko zna gdje je roditelj svom sinu, da pokopa i da zapali svijeću, a oni utvrdili da je moj otac, a ja sam zadovoljan što sam to izbacio – objasnio je on.
Ne znamo je li Marko nakon toga konačno pronašao očeve posmrtne ostatke, no prema posljednjim informacijama, njegova agonija još uvijek nije razriješena.
