33. Olimpijske igre svečano su započele spektakularnim otvaranjem na obalama Seine u Parizu. Ovo je prvi put da se ceremonija otvaranja odvija u samom gradu, a ne na stadionu, što je dodatno naglasilo jedinstvenost ovog događaja. Službeno otvaranje obavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron, nakon prigodnih govora predsjednika Organizacijskog odbora Igara Tonyja Estangueta i predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Thomasa Bacha.
Poseban Pristup Osiguranju
Zbog neuobičajene lokacije, ceremonija je zahtijevala posebne mjere osiguranja. Okupljeno je oko 300.000 sudionika i gledatelja, a za njihovu sigurnost angažirano je 45.000 policajaca i tisuće vojnika. Ovaj pristup osiguranju bio je neophodan kako bi se osigurala sigurna i mirna atmosfera tijekom događaja.
Kontroverzni Performansi i Reakcije
Jedan od najkontroverznijih trenutaka ceremonije bio je performans koji je parodirao Posljednju večeru. Ovaj performans izvodili su drag queenovi, što je izazvalo različite reakcije diljem svijeta, uključujući žestoke reakcije u Hrvatskoj. Gledatelji su podijeljeni oko ove umjetničke interpretacije. Dok su neki, poput američkog biskupa Roberta Barrona, ovaj performans doživjeli kao “izrugivanje kršćanstva”, drugi su ga vidjeli kao izraz pluralnog i sekularnog društva koje štiti prava svih manjina, uključujući i spolne manjine.
Marko Medved:S velikim čuđenjem sam jutros pratio „uvrijeđenost“ najglasnijih vjernika
Jedan od onih, kojima se dopao scenarij otvaranja je i riječki povjesničar Marko Medved. Njegov status na facebooku prenosimo u cijelosti:
Gledao sam otvorenje olimpijskih igara u Parizu. Dopalo mi se. Zbog toga sam s velikim čuđenjem jutros pratio „uvrijeđenost“ najglasnijih vjernika. Mene uopće nije uvrijedila ceremonija mada sam kršćanin. Gledam portal bitno.net kojemu je popodne glavna vijest da je američki biskup Robert Barron javno istaknuo da se radi o „izrugivanju kršćanstva“. Potom vidim komentar jednog medijski eksponiranog hercegovačkog fratra koji spominje sotonino djelo u Parizu. S obzirom da u nas katolički narativ velikim dijelom formiraju zatvoreni ili čak predkoncilski katolici (za razliku od većine svijeta), treba podsjetiti da je motiv Posljednje večere, kako ga je naslikao Leonardo Da Vinci, tijekom 20. stoljeća već odavno ušao u kulturu, odnosno pop kulturu: Katherine Stuberghs konac 30-ih godina; Andy Warhol i pop art 1985.; Otto Kern 90-ih godina.
Ne moram biti u pravu jer svatko ima pravo na svoj stav, daleko od toga. K tome, o ukusima se ne raspravlja.
No ne mogu se oteti dojmu da dobar dio kritika dolazi zato što se ne želi prihvatiti pluralno sekularno društvo u kojem se (i zakonski) štite prava sviju i u kojem svi imaju pravo na javnu vidljivost, uključujući i spolne manjine. Ne mogu se oteti dojmu da dobar dio kritika dolazi zato što se želi dominantno kršćanstvo, identitetsko kršćanstvo, koje međutim nema veze s osobnom vjerom evanđelja.
P. S. Kao što je ispravno primijetila frendica Loredana Fabijanić, “nitko nije razmislio da je završno finale otvaranja odradila Celine Dion otpjevavši pjesmu Edith Piaf L’hymne a l’amour u kojoj se u zadnjoj rečenici kaže “Dieu réunit ceux qui s’aiment” – Bog ujedinjuje one koji se vole”.
