Do prije pola godine se govorilo o gama ili alfa soju koronavirusa, no sada se govori jedino i isključivo o delta varijanti virusa SARS-CoV-2, zbog kojeg svijet ne funkcionira kako spada gotovo pune dvije godine.
No, prvi “rođendan” delta soja se bliži. Ta je varijanta otkrivena u prosincu 2020. u Indiji. U međuvremenu je postala najdominantnija varijanta diljem svijeta do te mjere, da se lako moglo pretpostaviti kako će fazu brze mutacije virusa ubrzo zamijeniti faza mirovanja.
Doduše, i dalje se pojavljuju novi sojevi, poput AY.4,2, pa čak i delta-plusa, oni su toliko slični originalnoj delta varijanti da ih je epidemiolog s harvardske škole javnog zdravlja, William Hanage u razgovoru za Guardian nazvao “deltinim unucima”.
On, zajedno s kolegama, stalno pretražuje baze podataka kako bi predvidjeli što će se sljedeće pojaviti. No, ključan je odgovor na pitanje: Je li delta-soj finale pandemije ili će se u budućnosti pojaviti nešto gore? Zasad je najvjerojatniji scenarij da će SARS-CoV-2 polako mutirati dok cjepiva na njega ne postanu neučinkovita. No, to bi se trebalo dogoditi za puno godina.
”Predviđam da je evolucija koju ćemo vidjeti više ono što nazivamo antigenskim pomakom, gdje virus postupno evoluira kako bi pobjegao imunološkom sustavu. Za gripu i druge koronaviruse koje prilično dobro poznajemo, potrebno je oko 10 godina da virus nakupi dovoljno promjena da ga antitijela u krvi više ne prepoznaju”, rekao je Francois Balloux, direktor UCL Genetics Institutea.
Alternativa je, pak, puno gora – pojava potpuno novog soja s drukčijom virulentnošću, mogućnošću širenja i imunoevazivnosti. Profesor kliničke mikrobiologije na Sveučilištu Cambridge, Ravi Gupta uvjeren je da će se pojaviti jedan takav “supersoj”, samo ne zna – kada. Smatra da je delta-soj slab u usporedbi sa sojevima o kojima on govori.
”Postoje dvije mutacije iz delta soja. Ne mislim da su toliko zabrinjavajuće i nisu u velikoj mjeri uzele maha u drugim zemljama. Ali neizbježno je da će u sljedeće dvije godine postojati još jedna značajna varijanta koja će se moći uspoređivati s deltom i možda je nadmašiti”, napomenuo je.
Iako je rekombinacija virusa rijetka pojava, Gupta ističe kako je upravo to izvor novog supersoja, poglavito u dijelovima svijeta gdje je procijepljen mali dio populacije i gdje virus i dalje slobodno cirkulira. “Sad kad je delta u velikoj mjeri ključan soj, to je postalo manje vjerojatno. No postoje veliki dijelovi planeta koje ne uzorkujemo i ne znamo što se događa. Dakle, to je vrlo realna mogućnost”, smatra Gupta.
Osim ovog katastrofičnog scenarija, među znanstvenicima se pojavila i bojazan da bi upotreba novih lijekova protiv koronavirusa, poput molnupiravira, mogla, ustvari, potaknuti daljnje mutacije SARS-CoV-2. Molnupiravir, inače, djeluje tako da zape njegov genom mutacijama, sve dok ne onesposobi njegovu mogućnost razmnožavanja. Neki virolozi, pak, tvrde da bi preživljavanje tako mutiranih oblika virusa, moglo u teoriji potaknuti razvoj novih sojeva.
Mikrobiolog Gupta, pak, upozorava da je veći problem, koji potencijalno dovodi do stvaranja supersoja, visoka stopa zaraze u zemljama s visokom procijepljenošću, zbog sposobnosti delta-soja da se širi i među cijepljenima.
“Što je više dnevnih infekcija, to je veća šansa da postoji pacijent X koji će se zaraziti, a njegove T-stanice nisu dovoljno jake da izliječe infekciju, jer su imunosupresirane. Dakle, na kraju takav pacijent ima infekciju tijekom nekoliko dana, ima neka antitijela, jer se razvio djelomični odgovor na cjepivo i virus ih nauči izbjeći i onda se to počne širiti. Ne znamo zasigurno, ali korišteno je puno plazme i to je potencijalno bio jedan od pokretača sojeva. Koristilo se to vrlo široko u Brazilu, Indiji, Velikoj Britaniji i SAD-u i sve su te zemlje imale svoje vlastite sojeve”, napominje Gupta.
No, cjepiva za koronavirus su smišljena s mišlju o potencijalnoj evoluciji virusa, zbog čega epidemiolozi ne vjeruju da bi ih neki supersoj mogao učiniti potpuno beskorisnima. Stoga smatraju da je ipak mala vjerojatnost stvaranja ozbiljne pandemije, poput ove.
