Sigurno ste od mnogih čuli da nikako ne smijete nazdraviti čašom mineralne vode.
Iako se ovaj zahtjev može činiti glupim ili samo još jednim razlogom da se “malo popije”, iza njega zapravo stoji prastaro i nimalo naivno vjerovanje.
Korijen ovog običaja nalazimo u antici. Naime, stari Grci su vjerovali da kada čovjek umre, njegova duša odlazi u podzemni svijet – Had. U njemu je tužna ravnica obrasla blijedim divljim cvijećem. Tom ravnicom teče pet rijeka: ledeni Stiks – rijeka mržnje, Aheront – rijeka boli, Kocit – rijeka jadikovke, Flegeton – rijeka vatre i Leta – rijeka zaborava.
Kada duša pokojnika dođe u Had, pije iz Lete da zaboravi prošlost i patnje u prošlom životu.
Oni koji su vjerovali u reinkarnaciju također su vjerovali da duše piju iz ove rijeke kako bi zaboravile svoj prošli život i bile spremne za novi.
Upravo tu, vjeruje se, leži korijen običaja da se nikad ne nazdravlja čašom vode. Tako bi onaj koji to učini doživio preuranjeni zaborav i sudbinu goru od smrti.
