Tog 9. ožujka 1996. saznao je da kolega koji je vodio kanu safari niz rijeku Zambezi ima malariju, a Templer je pristao preuzeti njegovu grupu od desetak ljudi podijeljenih u kajake.
Tijekom spuštanja niz Zambezi na sigurnoj udaljenosti prošli su pored desetaka nilskih konja, stanovnika četvrte najveće afričke rijeke, no dogodio se neplanirani incident da se jedan kanu odvojio od skupine i približio opasnoj životinji.
Vodena grdosija katapultirala je kanu i jednog turista, što je izazvalo kaos na rijeci. Struja ga je odnijela u usta majke nilskog konja.
– Znao sam da ga moram brzo izvući van… Veslao sam prema njemu, polako se približavao, kad sam vidio da mi ususret ide ogroman bočni val. Ako ste ikad gledali stare filmove u kojima se torpedo približava brodu, bilo je tako. Znao sam da je ili nilski konj ili ogroman krokodil – prisjetio se Templer za CNN Travel.
Dodaje da je u trenutku kada je pružio ruku čovjeku u rijeci, voda između njih izbila i nastao je mrak. Uslijedila je noćna mora.
– Moj je svijet postao mračan i neobično tih. Osjećao sam vodu od struka prema dolje. Osjećao sam da se mokrim čak iu rijeci. Od struka naviše bilo je drugačije. Bilo je toplo. Nije bilo tako mokro kao da sam u rijeci, ali nije bilo ni suho. Osjećao sam užasan pritisak na donji dio leđa. Pokušao sam se okrenuti, ali nisam uspio – rekao je Britanac.
Dodaje da mu je trebalo nekoliko sekundi da shvati gdje je i što mu se dogodilo.
– Shvatio sam da sam do struka u ustima nilskog konja – rekao je Templer.
Imajući u vidu da poskok može narasti do pet metara u dužinu i težiti do četiri tone, ne čudi da odrasla jedinka može stati u njegova usta i grlo. Usta može otvoriti pod kutem i do 150 stupnjeva, a najstrašniji su zubi čiji oštri očnjaci mogu biti dugi i do pola metra. Ugriz nilskog konja tri je puta jači od ugriza lava, tako da vodena grdosija u jednom potezu može prepoloviti ljudsko tijelo.
Paul je pao u ždrijelo nilskog konja, međutim, životinja ga je ispljunula, nakon čega je Paul nastavio plivati. Dok je pokušavao doplivati do čovjeka kojeg je krenuo spasiti, ponovno je osjetio pritisak. Ovaj put su mu noge bile zarobljene u ustima nilskog konja, a ruke su mu bile slobodne, no drugi put je ispljunut.
Treći put je bio i najgori.
Nilski konj je izronio iz vode i uhvatio ga postrance, zaranjajući s vremena na vrijeme kako bi onesposobio svoju žrtvu. Ovaj put Templer ne bi preživio da se jedan od vodiča u kanuu nije pojavio i uspio ga spasiti riskirajući vlastiti život.
Radilo se o višestrukim ozljedama ruku i nogu te probijenom plućnom krilu. U sljedećih nekoliko mjeseci uslijedilo je nekoliko teških operacija, a u jednom trenutku liječnici nisu bili sigurni hoće li mu uspjeti spasiti ruke i noge. Međutim, jedna mu je ruka morala biti amputirana.
Tijelo čovjeka kojeg je pokušavao spasiti pronađeno je tri dana kasnije.
Na sebi nije bilo tragova napada životinje pa se pretpostavlja da se utopio. Nakon svega što mu se dogodilo, ovaj bivši safari vodič kaže da nilski konji nisu previše opasni za ljude – ako ih ostavite na miru, neće vas dirati.
– Nilski konji ne love ljude. Nemojte im prilaziti. Ne vole da ih se uznemirava, a po prirodi nisu grabežljivci. Ne približavajte se njihovim stazama, a ako ih baš želite vidjeti, uzmite dalekozor. Kad vam vodič kaže da ostanete u vozilu – ostanite u vozilu – objasnio je vodič.
