Uvjerljivom pobjedom Marka Filipovića u drugom krugu izbora za riječkog gradonačelnika završena je Bitka za Rijeku koju su izborni analitičari ocijenili najneizvjesnijim izborima od demokratskih promjena 90-tih godina.
Još početkom siječnja, situacija po SDP-ovce nije izgledala nimalo ružičasto. Nakon najavljenog povlačenja dugogodišnjeg gradonačelnika Vojka Obersnela, kandidat im je postao Marko Filipović koji je kao zamjenik gradonačelnika u dva mandata bio u tolikoj Obersnelovoj sjeni da ga uoči kampanje većina Riječana nije ni (pre)poznavala kao gradskog političara. Politički analitičari su mu zamjerali nedostatak bilo kakvih svojstava i karizme, a stranačke kolege pribojavale da će ga u kampanji pregaziti puno poznatiji protukandidati. Svemu tome treba dodati i veliku krizu nacionalnog SDP-a kojemu se iz mjeseca u mjesec otapao rejting.
Konkurencija je namirisala krv pa su počele pljuštati kandidature za Obersnelovog nasljednika. Od krajnje ljevice i Katarine Peović preko krajnje desnice Marina Miletića do nezavisnog Davora Štimca. Na samostalni izlazak na izbore se odlučio čak i PGS, najvjerniji SDP-ov partner koji u Rijeci djeluje kao nekakva rezervna ispostava vladajuće stranke. I njihov kandidat Nikola Ivaniš je protekle 4 godine proveo kao Obersnelov zamjenik, a u kampanji se s Filipovićem nadmetao u obrani dostignuća vladajućeg poretka u gradu u proteklih 30-tak godina. Na kraju se pokazalo da je inflacija kandidata išla u prilog kandidatu SDP-a kojem nije naškodio ni ulazak PGS-ovog kandidata u SDP-ovo biračko tijelo. Pokazalo se da je birački bazen onih koji su zadovoljni politikom vladajućih u Rijeci dovoljan čak i za dva SDP-ova kandidata. Iako s puno nižim postocima od Obersnelovih, Filipović je nakon tri mjeseca upornog iskakanja iz paštete i vrlo raskošne kampanje, u kojoj se nisu štedjela sredstva, ubrzo prešao u vodstvo. Kako se kampanja primicala kraju, postavljalo se samo pitanje hoće li se u drugom krugu naći s kandidatima koji su zagovarali promjene (Štimac, Miletić, Ostrogović) ili će mu se u drugom krugu suprotstaviti Nikola Ivaniš, kandidat koji je u zagovaranju statusa quo bio čak i radikalniji od Filipovića.
Nakon što su se zastori spustili postalo je jasno da je SDP s nikad skromnijom biračkom podrškom ostvario najveći politički trijumf u gradu od prvih demokratskih izbora. S obzirom da su na izbore po prvi puta izašli praktično samostalno, s nikim neće dijeliti izvršnu vlast pa su i oba zamjenika gradonačelnika SDP-ovci. Za razliku od mandata 2013.-2017. gdje su većinu izborili za jedan jedini mandat ili mandata 2017.-2021. u koji su ušli s minusom od 4 vijećnika, u novom sazivu Gradskog vijeća SDP će imati vrlo komotnu većinu. Praktično svi ostali sudionici izbora mogu se nazvati izbornim gubitnicima gledajući njihove rezultate u odnosu na prošle izbore ili nerealizirana očekivanja od upravo održanih.
Nikad komotnija većina SDP-ove koalicije u Gradskom vijeću
SDP-ov klub će imati 10 od 31 vijećnika (osim 8 SDP-ovaca tu je i po jedan vijećnik HSU-a i IDS-a). Njima treba automatski pribrojiti 3 vijećnika PGS-a koji su ostali na istom broju mandata ali izgubili dogradonačelnika. Siguran SDP-ov partner postati će i dva vijećnika Možemo koji su dio vezane trgovine sa zagrebačkom skupštinom u kojoj će SDP-ovi vijećnici podržati većinu Možemo. Ovoj grupaciji do većine nedostaje samo jedan vijećnik kojeg će vrlo izvjesno pronaći u vijećniku Akcije mladih ili Unije Kvarnera. Koalicija te dvije stranke imati će ukupno dva vijećnika. Akcija mladih ih je u na kraju prošlog mandata imala čak 5, sada je pala na samo jednog ali bi taj jedan mandat mogao biti važniji od onih iz prošlog mandata budući da presuđuje o većini. Kada se ovoj matematici pridoda i dopunski srpski mandat, za koji izbori tek trebaju biti raspisani, ispada da će nova SDP-ova koalicija moći računati na većinu od 18 vijećnika nasuprot opozicijskih 14. U debeloj opoziciji ostaje HDZ sa 6 vijećnika, ili jednim manje nego u prošlom sazivu. Most će imati 4 vijećnika, dvostruko više nego u prošlom sazivu ali im to nije prevelika utjeha s obzirom na puno veće ambicije njihovog nesuđenog gradonačelnika Marina Miletića i poziciju u kojoj neće o ničemu odlučivati. U Gradsko vijeće ušla su i 4 vijećnika sa Štimčeve nezavisne liste. Ni njih ne očekuje blistava perspektiva s obzirom na ogromna utrošena sredstva i velike političke ambicije. Moguće je da političko djelovanje nastave kroz osnivanje nove stranke, a moguće je da se raspadnu na proste faktore kao što se to dogodilo Burićevoj nezavisnoj listi prije 4 godine. U svakom slučaju izvjesno je da će u naredne 4 godine biti sasvim marginalan faktor bez mogućnosti za realizaciju svojih ambicioznih ideja. Ipak, najveći tragičar upravo održanih izbora je Lista za Rijeku koju je koštao samostalni izlazak na izbore. Za prelazak izbornog praga i 2 vijećnika u novom sazivu gradskog vijeća nedostajalo je samo 18 glasova. Gradsko vijeće tako po prvi put nakon 2009. godine ostaje bez gradske stranke u gradskom parlamentu.
Osim na razini grada Rijeke, SDP je pobjedu odnio i na razini PGŽ-a. I ovdje su s manje osvojenih glasova podebljali izvršnu vlast koju neće morati dijeliti s koalicijskim partnerima. Pobijedili su i u Opatiji gdje će Fernando Kirigin zamijeniti nezavisnog Ivu Dujmića. Što se tiče županijske skupštine, tu je situacija ipak kompliciranija nego u gradskom vijeću. Za preciznije analize trebati će sačekati dopunske izbore za manjinske vijećnike s obzirom da će ih se u županijsku skupštinu morati izabrati čak 3 (2 Srbina i 1 Talijan).
