Prošlo je jedanaest mjeseci otkako nas je napustila diva jugoslavenskog kazališta Mira Furlan, a sada je njezin suprug, redatelj Goran Gajić, odlučio izdati knjigu koju je glumica napisala prije smrti.
U knjizi, koja izlazi 15. prosinca, Mira opisuje svoj život pun uzbuđenja, velikih uspjeha, neuspjeha, ljubavi i izdaje… Dotaknula se i ostvarenja svog “američkog sna”, ali i života svojih bližnjih – majka Branka i otac Ivan i baka Ljuba, supruga Gorana i sina Marka, kojima je posvetila knjigu.
Upravo je odlomak u kojem se obraća sinu i koji je objavljen u najavi knjige izazvao duboke emocije kod mnogih.
– Pišem li ovu knjigu za tebe? Možeš li razumjeti što se dogodilo prije tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se događalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš doznati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da ga bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da “bolje razumijem samu sebe” pokušavajući detektirati skrivenu “priču” u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?
Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s riječima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jeste), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drukčija zemlja, zemlja zlokobno slična mjestu koje smo nekada napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem. Uz to, prilično neobično, ova knjiga postaje drukčija knjiga. To više nije knjiga sjećanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svijetu – stoji u odlomku knjige napisane na 640 stranica.
Inače, jedna od naših najvećih glumačkih diva Mira Furlan rođena je 7. rujna 1955. u Zagrebu, gdje je 1978. diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti. Iste godine postaje članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje je ostvarila nekoliko zapaženih uloga za koje je višestruko nagrađivana.
Pojavila se i na televiziji; počela je snimati 1982. u “Kiklopu” Antuna Vrdoljaka, a ubrzo je postala jedna od vodećih jugoslavenskih glumica. Ostvarila je značajne uloge u filmovima “U raljama života”, “Otac na službenom putu”, “Za sreću je potrebno troje”, “Ljepota poroka” i “Braća po majci”, kao i brojne na televiziji drame i serije. Radila je po cijeloj bivšoj zemlji, a 1991. sa suprugom je otišla u SAD, gdje je nastupala u kazalištu (The Hudson Guild Theater, Los Angeles), a od 1996. na televiziji (TV film Moja Antonia, TV serija Babylon 5 i Izgubljeni).
Umrla je u 65. godini od komplikacija uzrokovanih virusom Zapadnog Nila u Los Angelesu.
