U galeriji O.K.(K.U.N.S.,Fračkoga 24a,Rijeka) u petak, 03.09.2010., 21sat, održat će se otvorenje izložbe MENTALITET, Ferija Rumić. Feri Rumić je rođen 1953 godine u Rijeci.Od 1981. godine živi i radi u Nizozemskoj,Utreecht. Izlagao je u Hrvatskoj i Nizozemskoj. Surađivao sa rock grupama i pojedincima Paraf, Termiti, Laibach, Kaos, Branimir Štulić, Teatar Piek…Riječkoj publici će se predstaviti sa desetak svojih foto kolaža.
TOTEM, TABOO, FETIŠ & OPSCENOST VLASTI
Photo – shop Ferija Rumića ( Rijeka – Utrecht )
KUNS, MMC Galerija OK, Rijeka 03.2010.
Text: Branko Cerovac
Na praznom mjestu ( tronu, oltaru, stegeu, za političkom govornicom ili pak na križu korištenom poput elementa neke fetišističke scenografije, koreografije i erotskog pomagala ) figuriraju i izmjenjuju se u raznim pozicijama i pozama čas političke ikone,mahom veliki vodje ( dakle falusni, muški „princip“ ) u paradnim odorama čas foto-modeli (žene, „vagine“) u ulozi imaginarnog mamca za pogled. Pošto se kao „vječni“ idoli i predmeti masovne žudnje mogu lako spojiti, miješati, križati, hibridizirati u nebrojenim „opscenim“ kombinacijama – od popartističkih mixeva i porno-industrijskih „umjetničkih“ postupaka nerijetko preuzetih upravo iz područja visoke umjetnosti do retroavangardističkih konceptualizacija pornografije u nekim radovima i predstavama protagonista NSK – organizacije ( Laibach Kunst, Irwin i ostali, da ne nabrajamo sve redom kako su se od 80-ih konstituirali u Sloveniji ) ili pak LAE ( Labin Art Express s „odjeljkom“ Metal Guru), te napokon – u slobodnoj varijaciji „na temu“ relacija Religija – Politika – Ideologija – Užitak – u ovoj seriji iz radionice („pfoto –shopa“) Ferija Rumića.
Vlast nije zadovoljna sve dok je se ne zavoli; nije dosta strah, strahovlada, to je tek pola uspjeha, sve dok se ne obrati u Ljubav ili baren u Užitak. Vlast je opscena, a relacije Birokracija – Užitak ispituje, na Freudovu tragu, teorijska psihoanaliza ( Lacan, Žižek i ini ), dok se umjetničke intuicije takvog funkcioniranja stvari javljaju daleko prije Sigmunda Freuda, prije izuma fotografije, filma, videa, „medijskih umjetnosti“. Tako da nas već simbol križa ( „latinskog“, uglavnom ) vraća sve do antike, Starog Rima i Krista.
Notorno je poznata činjenica da se čak i kroz najkanonskiju i najstrože dogmatsku kristološku ikonografiju provlače i neporecivo „erotički“ momenti, ne samo u proskibiranim gnostičkim, heretičkim predodžbama, koncepcijama i ritualnim praksama. Crkva i Država ( Politika, Ideologija ) „koketiraju“, to je odavno uočeno i formulirano. A koketiranje upućuje na jedva kamufliranu „tamnu“ erotiku u sakrosanktnim njedrima Visoke Politike. Lideri, postavljeni jedan pored drugoga ( nije sad više bitno Tko je „u sredini“ a tko njemu „z boka“ ) kao Miss/ Mister i Njene / Njegove pratilje, veoma se trude djelovati veličanstveno i zanosno, a tome služi i sva heraldika, grbovi, ordenje, sve što vlak Poretka čini simbolički privlačnim, magičnim, „čvrstim“ poput Falosa, nježnim poput Vagine, dok vagoni Povijesti promiču pred hipnotiziranim očima Publike ( „jebene strane“ u svim Velikim Povijesnim Pričama ).
