Nije bitno radi li se o mački ili psu jer jedino nas životinja čini manje usamljenima
Svatko tko živi sa psom ili mačkom neće doživjeti osjećaj usamljenosti. Barem stan nije prazan kad imamo četveronožnog cimera. Postoji netko tko će se maziti s nama i biti sretan kad dođemo kući.
Nije uzalud da gotovo svaki drugi Nijemac ima kućnog ljubimca, piše njemački list Bild. 25 posto Nijemaca ima mačku, 21 posto psa. Međutim, samo jedan od njih čini da se osjećamo manje usamljenima. To pokazuje istraživanje Sveučilišne bolnice Hamburg-Eppendorf.
Vau ili mijau?
Znanstvenici su koristili reprezentativni uzorak “Starost u Njemačkoj“, koji uključuje podatke o osobama u dobi od 80 i više godina (financira Savezno ministarstvo za starije osobe, a provodi Sveučilište u Kölnu). Pitalo se i vlasništvo nad psom ili mačkom .
Rezultat je jasan: Svatko tko ima psa osjeća se puno manje usamljeno od ljudi bez kućnog ljubimca. Ovaj se učinak ne javlja kod drugih kućnih ljubimaca – uključujući mačke. Tome u prilog ide i japanska studija s gotovo 10.000 sudionika u dobi od 65 do 84 godine: psi enormno smanjuju osjećaj usamljenosti, no mačke nažalost ne.
Osjećaj društvene interakcije
Tu je odlučujući faktor intenzitet suživota – smatraju hamburški istraživači. Psi zahtijevaju više pažnje, puno su više usredotočeni na svoje gospodare i snažnije reagiraju na društvene interakcije. Pokazuju bezuvjetnu privrženost i ljubav te intenzivno reagiraju na naš govor – to daje osjećaj da nismo sami. Štoviše: Svatko tko ima psa redovito izlazi i lakše uspostavlja kontakt s onima oko sebe.
No, i posjedovanje mačke ima pozitivne učinke. Maženje smanjuje stres i snižava krvni tlak.
Svatko tko je usamljen umire ranije
Studije o usamljenosti su jasne: ona povećava rizik od depresije i anksioznih poremećaja , ali i od kardiovaskularnih bolesti i demencije.“Usamljenost je ubojica broj jedan. Povećava vjerojatnost smrti više nego pušenje, pretilost ili visoki krvni tlak,” objašnjava Manfred Spitzer, medicinski direktor Psihijatrijske sveučilišne klinike u Ulmu.
