Sudbina je htjela predriblati vatrena jesenska očekivanja. Prvo im je namijenila euforičnu priču odlično odrađenih rujanskih obveza (Latvija 5:0, Armenija 1:0), a onda je počela faza teških udaraca, pišu Sportske novosti. Ozljede važnih igrača (Perišić, Kramarić, Petković, Ivanušec), problematični statusi u klubovima za pola reprezentacije, loša priprema utakmica u listopadu, pa nakon dva vrlo neugodna poraza, posljedično loša natjecateljska situacija. Hrvatska je olako prokockala sigurnu vizu za Euro 2024 i sada pred turnus u studenom više nije gospodar svoje sudbine. Narod kaže u ovakvim situacijama, svatko zlo za neko dobro. U kontekstu Vatrenih dobro je da se neka nelogična opuštenost, doza viška samodopadnosti, kako u momčadi tako u stožeru i HNS-u, nadomjestila mobilizacijom snaga. Hrvatska visi za direktan plasman u grupi, ali to još nije gotovo. Uz činjenicu da postoji i popravni ispit, a to je doigravanje u ožujku, ključno je da se Vatreni dobro pripreme i krenu beskompromisno u borbu za Njemačku…
Dok je situacija glede kontinuiteta nastupanja po klubovima relativno slična kao i u listopadu, nešto bolje su vijesti oko zdravlja igrača. Povratak Andreja Kramarića i Luke Ivanušeca dobar su znak za ofenzivni arsenal Vatrenih, dok je ozljeda Kovačića teret uigranom veznom redu. To se može kompenzirati promjenom sustava, dakle umjesto 4-3-3 formatirati se u 4-2-3-1, što se može tijekom igre pretvoriti u ofenzivnih 4-1-4-1. Ključnim nam se čini da se sve nedaće ove jeseni kompenziraju kolektivno pojačanim pristupom. Hrvatska većinom dobro reagira na ovakve krizne situacije i pojačanom borbenošću te sposobnošću da patnju pretvori u dodatnu motivaciju, ona sasvim sigurno ima moć da pobijedi u obje utakmice studenog…
Izostanak Ivana Perišića veliki je gubitak za Vatrene. Taktički gledano, izostanak Petkovića je također minus, jer kao devetka ima tehničke vrijednosti koje su kompatibilne za kombinatoriku koju nameće naš vrhunski vezni red. S Budimirom Vatreni imaju manje “tehničkog šarma”, ali na drugoj strani dobivaju na silini i agresivnosti. Budimir je veliki fajter, radi za momčad, ali da bi bio efikasan kao centarfor, potrebuje da momčad radi za njega u završnici. Dakle, devetka Osasune će biti agresivna i vična presingu, ali da bi poentirao, trebaju mu centaršuti s bokova. U tom smislu u Latviji bi bilo logično dati prednost igračima koji po boku stvaraju višak i uz prodornost omogućuju kvalitetna nabacivanja za centarfora.
Zato je uz Ivanušeca, koji nam se čini optimalan za lijevo krilo (iako je bio ozlijeđen, fizički je snažniji tip i lakše kompenzira pauzu), možda logično šansu pružiti Marcu Pašaliću. Po vokaciji jedino pravo desno krilo može proći po svom boku, ali se zna ubaciti u sredinu i šutom finalizirati akciju.
Latvija sigurno neće biti inferiorna kao u Rijeci, kada su ih Vatreni početkom rujna satrali. No, oni ne mogu biti bitno bolji, pa svi napadački problemi Hrvatske ne bi trebali imati tolikog utjecaja na učinak u Rigi. Marco Pašalić je uvjerljiv u HNL-u, a kvaliteta latvijskih braniča nije takva da bi sada bilo nonsens ne pružiti mu odmah šansu da se pokaže.
