Fabijan Komljenović igrao je za Rijeku u sezonama 1989./90. i 1990/91. a itekako ga se pamti iz utakmica s Modrima. Rođeni dinamovac, koji je u Maksimiru bio najavljivan kao superstar, da bi ga se potom brzo i lako odrekli, srušio je voljeni klub u proljeće 1990. godine. Njegov pogodak Modrima za 1:1 na Kantridi značio je kraj realnih ambicija da momčad Zvonimira Bobana i Davora Šukera osvoji naslov prvaka Jugoslavije u pretposljednjoj sezoni sudjelovanja Hrvata u toj ligi, pišu Sportske novosti.
Jedan je od brojnih koji su igrali za Dinamo i za Rijeku, a na pitanje je li mu to najvažniji pogodak u ogledima ova dva kluba, kazao nam je:
– To je najvažniji gol za Dinamo, ali za mene nije. Moj gol života je bio za hrvatsku reprezentaciju u Murskoj Soboti 19. lipnja 1991. protiv Slovenije. Pobijedili smo 1:0, a to je bio i prvi pogodak ikad za Hrvatsku na gostovanju. Radilo se o tek trećoj utakmici nakon SAD-a u Zagrebu i Rumunjske u Rijeci što je igrano 1990. godine – odrješito je odgovorio Komljenović kojem je to bila jedina utakmica za našu nacionalnu vrstu.
– Svugdje je zapisano da sam ja strijelac prvog gola izvan Hrvatske, nije ni Šuker, niti Boban…
Zašto kasnije ništa napravili veću karijeru, zašto niste bili Vatreni?
– Iz Rijeke sam prešao u ratno doba u Zagreb gdje sam igrao tri godine. Rijeka nije imala novca, trebao joj je taj transfer da se spasi, ja sam joj na taj način pomogao da ljudi u klubu dobiju plaće. Zagreb je dao koliko je trebalo, iako ja sam nikad ne bih otišao iz Rijeke, da me nisu morali prodati. U Španjolsku nisam htio jer sam bio mlad. Nakon toga sam išao u Schalke. Je li to malo? Kasnije sam bio kapetan belgijskog Genka… Možda sam morao napraviti i veću karijeru, za to sam trebao biti više fokusiran na nogomet, a ja možda nisam bio dovoljno. Ne žalim ništa, valjda je tako moralo biti.
Povod razgovoru bio je nedjeljni derbi, pa kako gleda na ovaj sraz Rijeke i Dinama.
– Dinamu je ovog trenutka važnije prvenstvo nego Europa. Ne briljira, ali utakmica u Varaždinu daje naznake da može biti dobro u Rijeci. Priželjkujem pravu mušku borbu u kojoj nikome ne bih dao status favorita. Mogle bi odlučiti nijanse, prekidi, bit će to tvrda, šahovska partija. Nije isključeno da presudi jedan gol jer bit će neizvjesno. Uvijek su dvoboji Rijeke i Dinama bili teški, čak i kad je momčad s Kvarnera bila najlošija, a kamoli sada kad je domaćin dobar. Želim da to bude za gledatelje privlačan dvoboj u kojem ćemo vidjeti i mlade igrače…
Rijeka i Dinamo vole posjed i dominaciju, tko će se nametnuti?
– Meni posjed ništa ne znači, bitno mi je da se napada, ali i da se odigra kontranapad kad je prigoda. Volim okomitu igru. Što znači posjed od 70 posto ako nemaš pet udaraca na vrata? Više bih htio da bude šuteva, duela, pravi derbi, praznik za sve. Jako dugo nisam vidio takav nogomet kod nas. Trend je valjda posjed, ali meni to nije ništa.
Cijeli članak pročitajte na linku.
