Od 23 različite vjeroispovijesti u Katoličkoj Crkvi celibata se pridržavaju samo katolički svećenici. „Moj celibat je vidljivi znak nečeg nevidljivog, mislim na nebo. Već sada nastojim živjeti ono na nebu. Neki misle da smo u srednjem vijeku, ali mi smo daleko ispred“, osobno je to svjedočanstvo među mladima sve popularnijeg zagrebačkog studentskog kapelana, obrazovanog u SAD-u, don Damira Stojića koje je izrekao na Danima seksualnosti u organizaciji Filozofskog fakulteta u Zadru.
„Brak, seksualni čin i potomstvo su nešto najbolje, a svećenici to žrtvuju, jer je to najveće zemaljsko dobro“, objašnjava don Damir, ali je na kraju predavanja ipak rekao da su i svećenici ljudi od krvi i mesa te da se i oni zaljubljuju. Pred slatkom kapitulacijom ljubavi, a koji put i same žudnje, nisu pošteđeni svećenici, a, valjda, i časne sestre. To, međutim ne umanjuje njihovo zemaljsko poslanje Božjih slugu, štoviše može ih među vjernicima učiniti još prihvatljivijima.
Ne radi se tu o možebitnom dvostrukom moralu. Predanost Isusu Kristu podrazumijeva žrtvu u svakodnevnom životu, ali i male ovozemaljske radosti kao što su ljubav i seks od kojih nitko nije imun. Nagon za hranom jedino je jači, snažniji od seksualnog koji je u osnovi prokreacijske naravi. A ljubav je vječita zamka za srce, kojoj se ponekad ne zna oduprijeti ni razum.
Kolumnist Jutarnjeg lista i njihov dopisnik iz Rima Inoslav Bešker, a o tome se pričalo i u riječkim crkvenim krugovima, je objavio da magistar Josip Bozanić najvjerojatnije nikad ne bi bio izabran za kardinala da do Vatikana nisu došli glasovi da najizgledniji kandidat većeg obrazovanja ima životnu družicu. Ljubav je, eto, Hrvatima izabrala i kardinala.
Umjesto odgovora na provokativno pitanje iz naslova „Jebu li popovi?“, moja definicija prokreacijskog mudroslovlja: „Začeće je vrhunac Riječi, prijateljskog razgovora između muškarca i žene, jer je potpuno darivanje i razmjena dvaju riječi za novu, buduću, treću riječ kojemu prethodi orgazam kao dar uzajamnog sebedarivanja u svoj ljudskoj potpunosti i sjedinjenosti. Zato je začeće, trenutak dodira, vrhunac komunikacije, razmjene riječi, sam temelj i budućnost djelatne, oživotvorene, životom pokazane i dokazane filozofije, sama bit filozofije i samog života“.
(Giancarlo KRAVAR)
