Rođen je u New Yorku 11.11.1882. u obitelji talijanskog doseljenika Achillea la Guardie (u Rijeci ga znamo kao ravnatelja hotela Kontinental i skladatelja nesuđene riječke himne ” Dime Rita”) i tršćanske Židovke Irene Coen. Djetinjstvo provodi po vojarnama u Južnoj Dakoti i Arizoni, gdje mu je otac bio ravnatelj orkestra vojne glazbe. Fiorello Henry La Guardia (1882.-1947.) je u Rijeci od veljače 1904. do 1906. godine bio američki konzularni agent. Živio je i radio u kući Vuković (“stari Kraš”) na početku Korza . Brinuo je o emigrantima i njihovim pravima često se sukobljavajući sa lokalnim i državnim vlastima te kolegama diplomatima.
Poznat je slučaj kad je odbio da emigrante ukrcaju tri dana ranije na brodu “Pannonia” da bi tom prizoru mogla nazočiti Nadvojvotkinja Marija Josipa radi atrakcije tada u posjeti gradu. La Guardia nije ovjerio zdravstveno uvjerenje te tako 500 ljudi nije provelo tri dana zarobljeno na brodu. Bio je aktivan i u društvenom i sportskom životu grada. Naučio je i hrvatski te je to znanje povratkom u New York koristio da pomogne hrvatskim useljenicima. Susreo se 1918. sa D´Annunziem u Veneciji, tada je rekao: “Vi ste u službi zrakoplovstva, kao i ja. Vi pišete govore, ja ih također sastavljam. Ljudi ne razumiju Vaš talijanski, ali se trude da to čine. Ni mene također ne razumiju, ali bar pitaju što hoću reći.”
Nakon I. sv. rata kao istaknuti predstavnik talijanske zajednice u SAD zalagao se da Rijeka pripadne Italiji ili bude neovisan grad pod patronatom talijanskog kralja. Bio je i zastupnik Slobodne države Rijeka u New Yorku. Kasnije dolaskom fašizma priznao je da je u mnogo procjena pogriješio. Bio je gradonačelnik New York-a od 01.01.1934 do 31.12.1945. Iz toga doba postoji anegdota, prilikom neke predstave shvatio je da plesačice nemaju gaćica, La Guardia im je prigovorio “da pokazuju previše i da bi trebale biti malo čednije tijekom manifestacije”. Tražio je da pod hitno na sebe stave barem minijaturne gaćice, i one su navukle tange.
U II. sv. ratu postao je veliki antifašista i iz obiteljskih razloga jer je njegova sestra Gemma La Guardia Gluck (1881–1962) odvedena u konclogor Mauthausen, kasnije Ravensbrück Bio je štovatelj NOP i J.B.Tita, te 1944. izjavljuje: “Kad se ovaj rat završi mi ne smijemo zaboraviti tko se borio. Pored toga što je stvorio veliku vojsku ni iz čega, Tito je ustanovio novi način ratovanja, uzimajući oružje i municiju od neprijatelja.” Navodno su on i Tito bili u korespondenciji sve do smrti La Guardie. Aktivan je u UNRRA (United Nations Relief and Rehabilitation Administration) čiji prvi brod s pomoći dolazi u Rijeku 19.10.1945.
Godine 1946. imenovan je generalnim direktorom UNRRA-e. UNNRA je Jugoslaviji pružila pomoć u vrijednosti ondašnjih 416 milijuna $. Te godine prvi put posjetio je Jugoslaviju i susreo sa Titom. Dana 17.11.1949. postavljena mu je spomen ploča na kući Vuković Sa svečanog otkrivanja spomen ploče kojoj osim domaćih uzvanika su prisustvovali prijatelji Fiorella La Guardie iz SAD koje je predvodio, Ira Hirschman upućeno je pismo udovici Marie Fisher La Guardia. Od 1954. bivše Via Parini i Piazza Cambieri – trg Giacomo Matteotti postaju jedinstvena Ulica Fiorello La Guardia.
Godine 2015 je tadašnjem ministru pomorstva prometa i veza Siniši Hajdaš Dončiću u ime Hrvatske narodne stranke, Liste za Rijeku i Akcije mladih predana peticija podržana od 3500 građana da se riječka zračna luka na Krku nazove po Fiorello la Guardiji.(Izvor: Josip Kos/Volim Grad Koji Teče)
Govor La Guardie na sprovodu Nikole Tesle
