Priča o plemenu koji izumire: Pavijan im je omiljena hrana, vjeruju u dva boga, a se*s im je jako bitan

Današnji Bušmani su dijelom pod utjecajem zapadnjačke kulture. Neki od njih počeli su uzgajati goveda i koze kako ne bi morali ići u lov i skupljanje

Pleme Bušmani je na pragu izumiranja, a nekada je bilo najbrojnije. Živi na jugu Afrike i ima ih oko 100.000.

Nemaju stalno mjesto prebivališta jer su u stalnoj potrazi za hranom. Sve što imaju, nose na svojim leđima, a kućice naprave za dan. Njihov način života se nije uopće promijenio od nastanka te i dalje žive u plemenskim zajednicama koje se dijele na lovce i skupljače.

Priljev novih gena ne postoji
Znanstvenici su usporedili gene Bušmana s genima 1462 naroda diljem svijeta i došli su do zapanjujućeg zaključka da “priljev novih gena” kod Bušmana ne postoji, što pokazuje da se oni nisu miješali ni sa kime.

Bušmani pripadaju najstarijem sloju stanovništva Afrike i vrlo se razlikuju od ostalog afričkog stanovništva. Žive u prirodi i od prirode, i toliko su se prilagodili svom podneblju da su postali pravi medicinski fenomen.

Uz nizak rast, kosu oblika zrna papra i steatopigiju, Bušmani se odlikuju svojom prilagođenošću vrućem i isušenom području bez kiše, što se vidi po nepostojanju znojnih žlijezda, nemogućnošću da pljunu i izvanrednom zaštićenošću ženskih spolnih organa velikim usnama. Oni se savršeno orijentiraju u svom jednoličnom nepreglednom području, a ipak ne postoji nijedan zapis da se netko od njih izgubio, ili da je umro od žeđi.

Tradicija i običaji Bušmana
Bušmani love antilope i drugu manju divljač lukom i strijelom, i skupljaju jestivo korijenje i druge dijelove biljaka. Boravišta Bušmana su skloništa od trave, granja ili kože. Vole otvoreni prostor i vode nomadski život organiziran po malim mobilnim grupama koje se sastoje od nekih 25 osoba, muškaraca, žena i djece.

Večer je vrijeme njihova okupljanja kada jedni drugima prepričavaju što im se događalo tijekom dana. Pjevaju, puše i dogovaraju se oko obaveza za sljedeći dan. Ali prije nego što svane, ustaju i spremaju se za lov, a pavijan im je omiljena hrana jer je pun masti i mogu dugo ostati siti. Poglavica ide prvi u lov, a svi ostali ga prate.
Bušmani su šamanisti. Kod njih postoji vjera u spiritualno biće – Kagen, on je stvaratelj mnogih stvari i junak brojnih mitova, označava bogomoljku.
Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Suvremeni Bušmani vjeruju u dva boga, jedan živi na istoku, a drugi na zapadu, također kao i južni Bušmani vjeruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka nije prisutno. Jezik Bušmana pripada kojsanskoj grupi. Neobičan je zbog svojih “klik” glasova koji zvuče poput pucketanja jezikom.

Vođenje ljubavi i veze u plemenu
Bušmanima je seks vrlo bitna stavka svakodnevnog života. Važniji je nego kod većine ljudi, vode ljubav po nekoliko puta tijekom dana i tako cijele godine. Nemaju gdje, nego u svojim kolibama, gdje svi spavaju na podu. Tako se oslobađaju stresa i zbog toga su stalno nasmijani i opušteni.

Vrlo je zanimljiva i priča o vezama u plemenu. “Svaki muškarac može imati jednu ženu i ona je samo njegova. Nakon nekog perioda života i djece, parovi se jednostavno zamijene. Jedni drugima daju žene i sve ispočetka, bez ikakve ljubomore. Djeca ostaju s majkom koja ide kod novog muškarca, a njemu će kasnije opet rađati djecu. Sva ta djeca imaju zajedničke majke i cijela zajednica brine o njihovom odgoju, kao jedna velika obitelj. A zamjena partnerica može biti i s nekom drugom grupom, što je dobro, jer se izbjegavaju genetski problemi kod sklapanja braka s rođacima unutar iste zajednice”, objašnjava avanturist i pustolov Andrej Maričić.

S druge strane, mlade djevojke ili mladići mogu ići u drugu grupu i upoznati budućeg partnera, živjeti s njim mjesec dana. Nakon tog perioda, ako se svide jedno drugome, vraćaju se u prvobitno pleme, gdje nastavljaju život zajedno.
Posebne žene
Steatopigija je karakteristika žena u plemenu Bušmana. To je pojava namjernog akumuliranja visoke razine masnoće u mišićima stražnjice i bokovima. Postiže se time što žene hrane uglavnom pavijanima, a obred se provodi u kolibama koje su specijalno napravljene za to. Za njih je to ideal ljepote.

Žene u plemenu uglavnom skupljaju jestivo korijenje biljaka i voće. “Osim što brinu o djeci, i one idu u potragu za hranom. Ali s njima ide obavezno i jedan muškarac iz plemena kako bi ih čuvao. Uvijek su raspoložene za druženje i puno pričaju. I trudne idu tražiti hranu”, rekao je Andrej.
Plodnost se kod njih javlja tek sa 19 ili 20 godina, zbog načina života koji vode. Obično rode troje ili četvero djece, a životni vijek Bušmana rijetko kad prijeđe 50 godina.

“Porađaju se u tišini, izvan kampa jer ne smiju pustiti glas. Prije će im teći suze i ugrist će se za ruke nego što će kukati zbog porođajnih bolova”, objasnio je Maričić. (net.hr)