“Nažalost, postoje roditelji koji jedva čekaju da budu mlađi od svoje djece, natječu se tko će biti moderniji, gotovo ih izazivaju”
Prošlo je dvadeset godina od rođenja društvenih mreža koje su danas sastavni dio naših života, rušeći paradigme komunikacije i duboko nas mijenjajući. Takva promjena je imala utjecaja na roditelje i djecu. Kako bi se istražila ova promjena i u potpunosti razumio njezin opseg, stvoren je Schemi Futuri, prvi opservatorij usmjeren na razumijevanje odnosa između ljudi i tehnologije. Ovo istraživanje proveo je Unieuro, lider na talijanskom tržištu potrošačke elektronike, u suradnji s Ipsosom i pod znanstvenim vodstvom psihijatra Paola Crepeta.
Istraživanje o mladima u odnosu na internet
Za početak donosimo neke osnovne podatke: istraživanje je obuhvatilo uzorak od 1200 mladih ljudi u dobi između 14 i 19 godina, koji pripadaju tzv. Generaciji Z ili zeddlerima. Analizirali smo njihovo ponašanje online i offline. Stručnjaci naglašavaju važnu premisu da se mladi ljudi u tom smislu razlikuju. Zasigurno postoji veliki postotak mladih ljudi „željnih divljenja“, koje bismo mogli definirati kao nesigurne mladiće i djevojke koji traže odobravanje. Ali postoji i značajan postotak „smirenih i promišljenih“ mladih ljudi, obdarenih kritičkim osjećajem koji ih često navodi da imaju oprečna mišljenja od mišljenja masa.
Mladi ne prepoznaju opasnosti na mreži i ne znaju koristiti potencijal mreže
Tehnologija je pridonijela izjednačavanju razlika između Sjevera i Juga, dok djeca sve manje percipiraju spolne razlike. Unatoč tome što su vrlo “budni na mreži” . Mogu se kretati između društvenih medija i tražilica od najranije dobi, često su nespremni za opasnosti virtualnog svijeta. Ne znaju kako u potpunosti iskoristiti “pozitivan potencijal” mreže, odnosno znanje i obilje korisnih informacija koje im mogu obogatiti život.
Na konferenciji za novinare održanoj u Muzeju znanosti i tehnologije u Milanu predloženo rješenje bila je obrazovna ustanova. Škola bi trebala naučiti djecu da brane svoju privatnost na internetu i da mogu provjeriti izvore kako bi izbjegli lažne vijesti. Dr. Paolo Crepet, poznati psihijatar, sociolog, edukator, esejist i komentator, nakon što je preuzeo riječ, izjavio je da je najvažniji resurs za današnju djecu njihova odvojenost od online svijeta. To predstavlja obrazovni problem, jer roditelji i djeca često rade iste stvari.
Intervju: “Ne mogu shvatiti roditelje koji glume tinejdžere“
“Nažalost, postoje mnoge žene i muškarci koji jedva čekaju biti mlađi od svoje djece, natječući se s njima tko će biti moderniji, gotovo ih izazivajući. Osobno, ne mogu shvatiti što je zabavno u tome da vidim roditelja maskiranog u tinejdžera. Iskreno, nasmijava me. Ali više me brine kada vidim negativne učinke koje to ima na djecu,” kaže Crepet.
Drugim riječima, u čemu je problem?
“Ako imaš majku koja pokušava biti mlađa od tebe, očito je da nećeš odrasti. Više nećete imati instruktora letenja, već nekoga tko vas spušta na svoju razinu. Rezultat nam je pred očima: blokirane generacije. Roditelji moraju biti kapetani svoje djece.”
Na pitanje o generaciji četrdesetogodišnjaka, Crepet odgovara: “Četrdesetogodišnjaci nisu rođeni u digitalnom dobu, ali su digitalno dobili kao božanski dar i smatraju ga nekom vrstom božanstva. Tretiraju ga kao model, model o kojem ovise. U stvarnosti, oni su mnogo ovisniji od digitalnih urođenika, koji umjesto toga na društvene mreže gledaju kritičnije. To je dobro jer može dovesti do promjene.”
Ako je odgovor za mlade škola, što je s odraslima?
„Mladima je škola putokaz; za odrasle bi odgovor trebao biti svijest. Međutim, svjesnost se ne može naučiti. Sigurno ne mogu govoriti gospodinu Rossiju što da radi večeras,” objašnjava Crepet.
Nedostatak komunikacije: roditelje i djecu muči nedostatak komunikacije
Zabrinjavajuća činjenica koja je proizašla iz studije je da je prosječno trajanje obiteljske večere samo 13 minuta, što je prekratak period za razmjenu riječi: “Trebali bismo eksperimentirati. Bilo bi smiješno da obitelj kaže: večeras ćemo umjesto uobičajenih 13 minuta večerati 20 minuta. I tih 20 minuta treba biti bez mobitela i televizije, općenito bez ometanja. To je način da se kaže: svi smo ovdje zajedno za stolom, uživajmo u ovoj lijepoj prilici,” predlaže Crepet.
Savjet za roditelje
U zaključku ga pitaju ima li kakav savjet za pronalaženje dodirne točke između roditelja i djece: „Prošećite šumom, gdje ne dopire telefonski signal. Tamo možete razmijeniti iskustva, razgovarati o tome što se događa u svačijem životu. Priroda je izvrstan katalizator za dijalog i povezivanje”
Ovaj intervju Paola Crepeta pružio nam je vrijedna razmišljanja o važnosti obrazovanja mladih ljudi o digitalnoj svijesti i važnosti stvaranja prostora za stvarnu povezanost u svakodnevnom životu.
