Dječja kuća centar kulture i umjetnosti za djecu grada Rijeke, smješten je u novo-renoviranoj zgradi takozvanom Art-kvartu. Dječju kuću programski oblikuju gradske institucije Gradska knjižnica Rijeka, Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Art-kino Croatia i Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka. A naš sugovornik u riintervjuu na tu temu je Kristian Benić, suradnik za marketing, odnose s javnošću i projekte Gradske knjižnice Rijeka, dio tima za oblikovanje programa i sadržaja Dječje kuće & Gradske knjižnice Rijeka
Nedavno smo opet bili svjedoci velike poplave na prostoru Art kvarta. Kolika je šteta nastala na objektu Dječje kuće i što se planira poduzeti kako bi se taj problem dugoročno riješio?
Iz perspektive kulture i programiranja života Dječje kuće i Gradske knjižnice Rijeka nismo stručnjaci za vodotokove, ali čini mi se kako nema nekog misterija ili pak mjesta klišejima o desecima neukrotivih potoka na tom području. Vodotočno neuređeni, a vodom vrlo živahni izvor odnosno potok Brajda koji je trenutno otvoren i potpuno kaotičnog izgleda, a upravo iza Dječje kuće, uz ovakve oborine se izlijeva iz
korita i radi ozbiljne probleme te njegovo odtjecanje odnosno korito očito nije dovoljno veliko i propusno za takvu količinu vode. Neuređeno otjecanje oborinske vode imaju i svi okolni stambeni i poslovni objekti te oko nas nastaje jedan bazen.
Kada gradilište bude zaključeno i uređenje okoliša bude dovršeno bit će jasnije realno stanje iako su svi ti nizinski dijelovi grada u ovim novim okolnostima izloženi takvim situacijama. Svi vidimo upravo pri građevinskim radovima u centru grada kako je gotovo bilo koja žlica bagera koja je zaorala metar i pol, dva naišla na podzemnu vodu.
Što se Dječje kuće tiče nju konstantno aktivno branimo, kao što i konstantno aktivno radimo, gotovo nitko za sada nije osjetio u smislu sadržaja neka nedostajanja. Ponekad je voda jača, a obično ošteti elektroniku lifta i naravno ostavlja štetu na dijelu gradnje koja je gipsana ili drvena. Za sada ništa što bi nas zaustavilo u vrlo brzom funkcionalnom oporavljanju čemu smo uz zaštitu potpuno posvećeni, a
nadamo se kako ćemo u tome i dalje biti uspješni. No kažem, to je nepredvidiva voda, a ovo su i prema statistikama iznimne oborine – listopad je bio treći najkišovitiji u povijesti mjerenja, a do polovice mjeseca smo imali pravo ljeto. Znači sva ta masa je pala u vrlo kratkom roku što je za infrastrukturu sigurno izazovno. Stoga, svašta je moguće. Cijeli centar Rijeka tražit će novu prilagođenost za suživot s vodom, a i mi kao pojedinci. To je realnost, ali ne vidim razlog za paniku ili kukanje oko nje. Samo hakiranje i rad, što više oprema i ljudskih resursa. Zato u Gradskoj knjižnici Rijeka i volimo naš program posvećen otpornosti zajednice i pojedinca.
Što nas u sklopu Dječje kuće čeka do kraja godine?
Dječja kuća je jedan intenzivan mehanizam koji funkcionira od 8 ujutro do 20 navečer, ponekad i duže, te obično i nedjeljom poslijepodne, što je prilično egzotično na svim razinama pružanja javnih usluga. Želimo dodatno produbiti paradigmu da je tuđe neradno vrijeme naše radno vrijeme. Nama je najvažnije to svakodnevno funkcioniranje – da roditelji s djecom navraćaju u igraonicu, posuđuju se knjige, gledaju filmovi, igra u Šumi, poslije škole se navraća na “chill” u Dječju…, a tek onda i onaj formalniji program. Od njega sigurno izdvajam “geek veselu subotu” koju radimo 25. 11. s puno kreativnih sadržaja u kontekstu programa American Cornera Rijeka, kompletan program će te biti objavljen te smo prosincu dio Zimske priče iz Benčića čije treće izdanje čekamo. No svakako svih pozivam da uvijek prate našu web stranicu djecjakuca.hr gdje se najbolje vide i love ključni detalji, jednostavno stvari se odvijaju dnevno i uvijek na listu upada nešto novo. MMSU Lab, Stripko, Mini škrabaonica, Škrabaonica, pričaonice, Blablaonica…malim korisnicima sve slobodni i dostupni programi.
Koji se programi planiraju u vezi pomoći roditeljima, a koji s učenicima?
Solidna većina programa u Dječjoj kući je za krajnjeg korisnika besplatna. Ne naplaćuje se ulaz u samu zgradu, samo za pojedine programe čija priroda sadržaja je presložena.. Za prvašiće Gradska knjižnica Rijeka osigurava besplatan upis u knjižnicu, a članarina je i inače simbolične prirode. Art-kino provodi program Škola u kinu kroz kojeg se u grupama dolazi u kino.
Konstantno organiziramo otvorene programe edukacije za roditelje s temama koje mislimo kako su ključne. Odvija se specifična priprema za škole budućih prvašića kao i vježbe čitanja Čitko u suradnji s Udrugom Portić. U svakom slučaju, naš pristup nije određen s tradicionalnim školskim pristupima i nismo nadogranja školi već program obrazovanja i kreativnosti u kulturi, nadogradnja životu djece i roditelja u tom segmentu, te se nadam kako ćemo produbljivati tu novu i specifičnu paradigmu koja je tek u zametku. Trebat ćemo i dosta formalne i financijske podrške jer ovo je jako kompleksan proizvod.
Kakva je posjećenost Dječje kuće i zainteresiranost djece za njene programe?
Vrlo dobra unatoč još uvijek gradilišnom ambijentu. Naime, Dječja kuća prostorno od samog početka ne radi u kontekstu u kojem je zamišljena kao fizička dostupna sa sviju strana već kao otok između zelene livade s jedne i gradilišta s druge strane.
Sami formalni programi obično vrlo brzo “planu”, uvijek su na prijave i to sve brzo nestane, a kao što sam rekao nama je važnija redovna dnevna posjećenost, možda čak najviše korištenje knjižnice jer je čitateljska kultura prilično važna, a u Dječjoj kući je središnja gradska knjižnica za čitanje iz gušta i znatiželje.
Koji su dugoročni planovi ?
Biti prihvaćen, posjećen i smislen. Ne želim ni podilaženje nekim preformalnim oblicima koji su česti u odgoju i obrazovanju ili javnim ustanovama, a sve na štetu kreativnosti i slobode, dok s druge strane ne bi volio potonuće u neke “mainstream” komercijalne sadržaje koji sigurno privlače djecu i roditelje, ali nemaju vrijednosnu dimenziju do koje nam je stalo. Rekao bi kako je najveći dugoročni plan upravo
razvijati taj jedan originalan djećjokućaški pristup koji možda i globalno može postati primjer dobre prakse. No to je sve tek u zametku, dvije godine su ništa u životu ovakvog projekta, a koji djeluje u složenim okolnostima. Uskoro se otvara i središnja zgrada Gradske knjižnice Rijeka, dovršit će se i okoliš, pa nastaje jedna potpuno nova igra. Za nas to nije problem jer počeli smo raditi usred pandemije te su nam promjene scenarija u kodu no u svemu želimo zadržati najviše taj izvorni impuls – fokus prema kreativnosti, kulturi, neformalnom obrazovanju i zapravo igri u jednom smislenom obliku, toga vjerujemo djeci treba najviše. To naravno ne znači da nam posao ne čine i greške. Štoviše. Mene ovo podsjeća na one kućice što smo radili kada smo mi bili mali. Prva bi se srušila, a svaka sljedeća je bila sve bolja i ugodnija. I svima su to najbolje uspomene.
