Venezuela, nekada bogata zemlja prepoznata po svojim naftnim resursima, danas prolazi kroz jednu od najdubljih političkih i ekonomskih kriza u svojoj povijesti. U ovom članku donosimo vam razgovor s 24-godišnjom Venecuelankom koja živi u Rijeci od 2017. godine. Ivana (točni podaci su poznati redakciji) je napustila svoju domovinu u potrazi za boljim životom. Kroz razgovor s Ivanom dobili smo uvid u trenutačnu situaciju u Venezueli. S nama je podijelila svoja iskustva i stavove o izbornoj krađi Nicholasa Madura, kao i o prosvjedima opozicije koji su uslijedili.
Kroz njezine riječi doznali smo kako izgleda svakodnevica u zemlji pogođenoj političkom nestabilnošću i ekonomskim poteškoćama, ali i kako Venecuelanci, unatoč svemu, ne gube nadu u bolje sutra.
Život s 3 dolara mjesečno
Možeš li se predstaviti, odakle si i koliko dugo živiš u Rijeci?
Moje ime je Ivana, ja sam iz glavnog grada Caracasa. Imam 24 godine i živim u Rijeci 7 godina.
Kriminalci u Venezueli vode glavnu riječ
Kakva je bila situacija bila u zemlji zadnji put kada si bila u Venezueli?
Posljednji sam put bila u Venezueli 2017. godine kada sam odlučila napustiti domovinu. Situacija je bila jako teška, nije se moglo naći ono osnovno za život, hrane je bilo malo, lijekova nije bilo uopće. Struja i voda su dnevno otkazivali i živjeli smo danima bez vode i struje. Osim toga, nesigurnost u zemlji je bila jako velika. Lopovi su često lutali po ulicama i ljudima prislanjali pištolje na glavu kako bi ih opljačkali. Ukrali bi i običan mobitel, prsten ili bilo što vrijedno. Te godine bilo je mnogo prosvjeda zbog nezadovoljstva naroda, koji su trajali 134 dana i rezultirali sa 163 mrtvih.
Venecuelanska dijaspora pomaže domovini
Imaš li još uvijek mnogo članova obitelji u Venezueli? Kako uopće preživljavaju?
Da, dio moje obitelji još uvijek živi u Venezueli. Način kako žive je nemoguće opisati. Žive bez struje i plina (što je uobičajeno) i kuhaju na drva. Većina njih ima svoju djecu ili nekoga iz obitelji koji im šalju novac iz inozemstva jer plaće ili mirovine nisu dovoljne za život (Plaća i mirovina u Venezueli je 3,00 $ mjesečno). Neki moji rođaci odlučili su sami uzgajati hranu (ako imaju vrt) ili ići u ribolov kako bi pronašli hranu. Hrane trenutno ima u supermarketima, ali je jako skupa.
Hrvata je u Venezueli sve manje
U Venezueli postoji hrvatska zajednica. Neki od njih su se posljednjih godina preselili u Hrvatsku. Je li hrvatska država ili veleposlanstvo pokušalo pomoći lokalnoj hrvatskoj zajednici u Venezueli u ovim teškim vremenima?
Hrvatska zajednica u Venezueli je sve manja, većina onih koji su ostali su starije osobe kojima je jako teško jer teško dolaze do lijekova ili hrane (sjetimo se da im je mirovina 3 dolara, što je nedovoljno za preživljavanje). Hrvatska je poslala humanitarnu pomoć u obliku lijekova, no to je bio vrlo težak zadatak jer Madurov režim odbija u startu prihvatiti da zemlja ima problem.
U Caracasu postoji mjesto Hogar Croata koje je okupljalište Hrvata koji žive u Venezueli, u posljednje vrijeme organizira humanitarnu pomoć koju Hrvatska šalje Hrvatima u Venezueli. Hogar Croata je mjesto susreta Hrvata koji žive u Venezueli. Kada sam bila dijete, tu su me roditelji vodili na ručak svake nedjelje, za vrijeme praznika koje smo tamo slavili ili svaki put kad je bila nogometna utakmica. To ujedno i prvo mjesto gdje sam počela učiti hrvatski jezik.
Vlast protiv naroda
Maduro je na čelu države od 2013. Bilo je nekoliko pokušaja da se sruši njegov režim, demokratski (s Juanom Guaidóom) ili nasilno (Operación Gedeón). Imaju li nedavni prosvjedi šanse konačno ukloniti Madura s vlasti? Strani komentatori spominju potencijalni građanski rat na horizontu, misliš li da je to realna opcija?
Vjerujem da je najveća razlika u ovom trenutku to što opozicija, koju vodi María Corina Machado, ima dobro promišljen plan. Postoji konsenzus Venezuelanaca unutar zemlje i dijaspore, koja broji gotovo 8 milijuna. Želja svih nas je da cijeli svijet čuje što se događa u Venezueli. To nas ujedinjuje kao nikada do sada u cilju oporavka naše zemlje.
Ne bih htjela govoriti o građanskom ratu jer me jako boli pomisao da u ovom vremenu ljudi moraju ginuti da obrane svoju slobodu, ali nažalost diktator je već rekao da će ubiti bilo koga koji će ga pokušati skinuti s vlasti, tako da on ne namjerava napustiti fotelju mirnim putem. Ako govorimo o ratu, mi praktički od 1999. imamo tihi rat vlasti protiv naroda. Vlast nam malo po malo uzima slobodu, hranu, lijekove, vodu, struju i sreću.
Granični sukob s Gvajanom
Prošle je godine Madurov režim bio na rubu početka rata protiv Gvajane zbog teritorijalnih sporova u regiji Essequibo. Na kraju je privremeno izbjegnuta eskalacija. Hoće li Maduro započeti rat protiv susjedne zemlje kako bi dobio podršku javnosti (kao što je Putin učinio protiv Ukrajine)?
Spor oko teritorija El Esquiba nije nastao u doba Madura, ali je korišteno kao politička propaganda za pridobijanje više glasača. Spor oko teritorija traje od 1962. Ono što Venezuela spori s Gvajanom je Esequibo, Gvajana je prethodno napadala stanovništvo koje se identificira kao Venezuelansko u Esequibu, to se dogodilo 1969. pobunom Rupununija. Teritorij Esequiba je bio venezuelanski teritorij u doba kada je Venezuela bila španjolski teritorij, 1899. godine kada su ga zauzeli Britanci. 1966. godine Ženevskim sporazumom je utvrđeno da je da je teritorij sporan, te da je potreban dogovor o novoj granici.
Zabranjena opozicija
Edmundo González bio je Madurov protukandidat na predsjedničkim izborima. Malo tko u Hrvatskoj zna da on nije bio prvi protukandidat na ovim izborima. María Corina Machado trebala je biti prva protukandidatkinja, ali je isključena iz izborne utrke, zašto?
María Corina Machado je žena koja je duži niz godina prisutna u venezuelanskoj politici. Režim se uvijek bojao njezine karizme, uključujući i bivši predsjednik Hugo Chávez koji ju je izbjegavao. Dana 30. lipnja 2023. politički je diskvalificirana na 15 godina, na temelju navodnog sudjelovanja u korupcijskoj aferi tijekom privremene vlade Juana Guaidóa. To je objašnjenje službeno obrazloženje Madurove vlade. Machado je odlučila podržatii drugog kandidata kojeg je vlada također diskvalificirala. Na kraju je podržala Edmunda Gonzaleza.
Masovni egzodus naroda – rezultat nemogućih uvjeta za život u Venezueli
Otkako je Maduro došao na vlast, milijuni Venezuelanaca napustili su zemlju (Ujedinjeni narodi su taj egzodus nazvali “venezuelanskom izbjegličkom krizom”). Tko se najviše seli u inozemstvo? Bogati Venezuelanci, srednja klasa ili siromašna klasa? Planiraju li se vratiti? Koji su im motivi za iseljavanje?
Moram napomenuti da problem nije samo Nicolás Maduro, već cijela vlada. Ova vlada je na vlasti od 1999. godine. Venezuelanci su počeli napuštati zemlju otkako je Hugo Chavez pobijedio 1998. godine. Prvo su zemlju napustili bogati ljudi, poslovni ljudi koji su znali da su njihove tvrtke u opasnosti jer su vidjeli što će se dogoditi , onda je malo po malo otišla viša srednja klasa i na kraju svi koji su mogli napustiti zemlju. Mislim da su razlozi iseljavanja Venezuelanaca više nego očiti, nije bilo lako otići, ali nije bilo lako ostati i gladovati, živjeti u strahu od pljačke, otmice, znati da ako se razboliš nećeš se moći izliječiti jer nema lijekova. Dodajte na sve to podatak da je plaća manja od 100 dolara i nije dovoljna za elementarne životne troškove i da danima možete živjeti bez struje i vode. Uvjerena sam da se većina Venezuelanaca planira vratiti. Neki će se vratiti da bi tamo živjeli. Drugi će se vratiti privremeno kako bi mogli posjetiti obitelj.
Tko je kriv za sadašnje stanje u Venezueli?
Mnogi ne znaju da je Venezuela prije 50 godina bila jedna od najbogatijih zemalja (gledajući BDP po glavi stanovnika) na američkom kontinentu. Venezuelanska dekadencija po mnogočemu podsjeća na slučaj Argentine (koja je također bila jedna od najbogatijih zemalja početkom 20. stoljeća). Koji je razlog zašto su neke zemlje poput Argentine i Venezuele dosegle dno, dok druge (primjerice Urugvaj ili Kostarika) stalno napreduju? Možemo li kriviti politiku, mentalitet, količinu nacionalnih resursa, uplitanje stranih sila…?
Ovaj odgovor uvelike ovisi o tome koga ćete pitati. S moje točke gledišta jer sam rođena i odrasla u zemlji koja je imala samo jednu vladu u zadnjih 25 godina, čini mi se da smo svi mi krivi. To je na početku bio politički problem, dobili smo vlast koja je shvatila da u Venezueli ima mnogo resursa za iskorištavanje i da mogu zaraditi mnogo novca. To je kasnije postao društveni problem jer su mnogi ljudi su shvatili da mogu dobiti novac od vlade iz bilo kojeg razloga. Ne manje važne, došlo je do pada standarda obrazovanja i društvenih vrijednosti. Dakle, počelo je kao politički problem, pretvorilo se iz ekonomskog u društveni problem…
Život u strahu
…sve do današnjih dana i aktualne krize. Što se trenutno dešava u Venecueli?
Ono što se trenutno događa je da je nakon što je režim diktatora Nicolása Madura organizirao izbornu prijevaru na izborima 28.7.2024., oporba je prikupila sve zapisnike kao dokaz da vladajuća stranka nije pobijedila na izborima. Oporba je napravila web stranicu na kojoj možete vidjeti koliko je glasača i koliko su pojedini kandidati dobili glasova u svakom biračkom mjestu. Zbog očite izborne prijevare koju je provela vlada i za koju su svi Venezuelanci već znali da će se dogoditi, budući da nije prvi put, ljudi su izašli na ulice kako bi mirno prosvjedovali. Maduro je već rekao da će “biti krvi do koljena ako treba“. On sigurno neće otići s vlasti mirnim putem.
Mučenje i zatvori kao metoda vladanja
U posljednjih nekoliko dana Maduro je izdao naredbu da se odvedu u zatvor svjedoke s biračkih mjesta ili osobe koje objavljuju sadržaj protiv vlade. Čak je napravio i aplikaciju kako bi čavisti mogli prijaviti ljude koji podržavaju opoziciju. Svaka osoba koja je protiv vlasti riskira zatvor. Ljudi budu uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne često nemaju pravo na odvjetnika ili pravo na poziv vlastitoj obitelji. Politički zatvorenici završe u jednom od 17 posebna mučilišta koja postoje u zemlji.
Režim ih prvo muči, a zatim nestanu (ovo se ne događa prvi put, događalo se i u prosvjedima 2014. i 2017.). Jedno od najvećih i najpoznatijih mučilišta Madurovog režima je Helicoide. Jučer je Maduro istupio na nacionalnoj TV rekavši da će izgraditi dva nova zatvora koji će biti isključivo za ljude koji se usude prosvjedovati protiv njegova režima. Dok se sve ovo događa, Maria Corina Machado i Edmundo Gonzalez nažalost su se morali skrivati jer ih vlada traži. (LD)
