Koliko god vam se sviđao neki stan i njegova lokacija, susjedi vam mogu uništiti život u njemu kao nitko drugi. Neki ljudi su se čak odselili iz svojih stanova zbog nemogućih susjeda, drugi razmišljaju o tome, a treći muku muče i ne znaju kako riješiti problem. Često se čini da rješenja nema jer neki ljudi jednostavno ne znaju živjeti u zgradama niti imaju osjećaj da se trebaju stišati jer nisu jedini stanari. I, naravno, ne poštuju kućna pravila.
U novom serijalu ‘Susjedi iz pakla’ razgovarali su s ljudima koji imaju ili su imali najgore moguće susjede. Jedan od njih je i Ivica (40) iz Rijeke, koji muku muči sa susjedom čiji intenzivni miris marihuane zaokuplja cijeli njegov stan.
“Cijeli kat i moj stan se osjete po travi“, požalio se Ivica. “Život u stanu bi bio divan da nemam susjeda na prvom katu koji svakodnevno puši travu, i to u tolikoj mjeri da se neugodan miris osjeti na cijelom katu, a ulazi mi i u stan pa doslovno ne osjećam svjež zrak čak i kad otvorim prozore. Kada izađem na balkon objesiti rublje da se suši, tada je najgore. Odjeća mi poprimi taj smrad i mogu je ponovno prati. Živcira me to što puši svaki dan i ne mogu se riješiti tog neugodnog i intenzivnog mirisa zbog kojeg često imam osjećaj kao da djeluje i na mene. Nije ugodno niti da djeca to moraju udisati, a ne možemo poduzeti ništa.”
Kako bi se suočio s ovim problemom, Ivica je pokušao razgovarati sa susjedom. “Nije mi jasno ni kako ima novca za plaćanje tolike količine trave. Jer treba to i platiti”, istaknuo je Ivica svoje frustracije.
Problem s bukom
Osim problema s mirisom marihuane, Ivica se također suočavao s bukom koju su stvarali susjedovi unuci. “Često bi dolazili unuci od susjede pa bi trčali po stanu, skakali, to bi toliko odzvanjalo da sam morao kupiti čepiće za uši. Onda bi se dernjali, vrištali, urlikali pa sam morao reagirati. Otišao sam do njihovog stana i rekao susjedi da si obuzda unuke, na što je ona rekla da su oni takvi i da ih moramo prihvatiti. Rekao sam joj da to nije normalno ponašanje i da se moja djeca bolje i uljudnije ponašaju. Jednostavno nije imalo učinka, a susjeda se nije niti ispričala. Sva sreća pa se to odvijalo samo vikendom i jedanput tjedno”, opisao je Ivica.
Unatoč pokušajima da se riješi problema, Ivica i njegova obitelj su se morali prilagoditi situaciji. “Dogovorio sam se s obitelji da ili izađemo iz stana kada klinci dođu ili da si pojačamo glazbu, koja često nije niti mogla njih nadglasati”, zaključio je Ivica.
Ivicaova priča jasno pokazuje kako susjedski problemi mogu značajno utjecati na kvalitetu života pojedinca, često ostavljajući ih bez jasnog rješenja. Dok neki možda nađu kompromise poput Ivicine obitelji, za druge takva rješenja jednostavno nisu moguća, ostavljajući ih zarobljenima u neprijatnim situacijama koje narušavaju njihovu svakodnevnicu.
Brižan Ivica, ni mu lahko.