Abdon Pamich je rođen u Rijeci, kao atletičar osvojio je dvije olimpijske medalje za Italiju (jednu broncu na OI u Rimu 1960. i zlato na OI u Tokiju 1964.).
«Ja sam izbjeglica iz Rijeke. Prognanik kao mnogi koji su, nakon završetka Drugoga rata, iz Istre, Kvarnera i Zadra došli u Italiju. Petnaest godina nakon početka tog izbjeglištva vratio sam se u Jugoslaviju. U Beogradu sam 1962. osvojio Europsko prvenstvo, a potom nas je talijanski olimpijski savez poslao na prijem kod predsjednika Tita kojeg sam sreo u njegovoj velikoj vili. Predsjednik Tito i njegovi suradnici su živjeli u luksuzu dok su obični ljudi gladovali. I tu sam ga upoznao, zajedno sa suprugom Jovankom. Nažalost, predstavili su me. Bilo je teško…”.
Ispričao je to Abdon Pamich, koji se bliži šezdesetogodišnjoj godišnjici te pobjede, tijekom dodjele Asi Sport & Culture Award održane u Hall of Honor Talijanskog olimpijskog odbora. Za njega cijela dvorana je ustala na nogama i napravila dugi pljesak.
Abdon Pamich, prognani riječki olimpijski prvak
Pamich je maratonac, olimpijski i europski prvak, četrdeset puta talijanski prvak na raznim udaljenostima. Bio je jedan od talijanskih sportaša s najviše osvojenih medalja u kategoriji 50 km na Igrama, natjecanju na kojem je sudjelovao pet puta; osvojio brončanu medalju u Rimu (1960) i zlatnu medalju u Tokiju 1964. Nositelj zastave u Münchenu 1972. prisutan na Maratonu sjećanja u organizaciji Asi. “Naša je davno zaboravljena priča koju treba učiti mlade u školama. Ne postoji zemlja bez sjećanja – kaže.
Sjećanje na dramu egzodusa
U njegovom govoru je opisao dramatično razdoblje egzodusa Talijana iz Istre, Rijeke i Zadra: „Život je postao nemoguć. Vladao je vrlo teško ozračje, atmosfera progona za Talijane. Zajedno s bratom pokušali smo pobjeći iako smo znali da se tih dana puca na one koji pokušavaju pobjeći. Pobjegli smo prvo vlakom, a onda pješice trčeći po tračnicama. Iz izbjegličkog kampa Novara otišli smo u Genovu gdje smo se ponovno okupili s ostatkom obitelji. Godine 1952. pobijedio sam u svojoj prvoj utrci hodanja: navikao sam hodati po planinama Kvarnera i okolice. Bio sam planinar i čovjek s mora: sami ste sa sobom, meditirate, upoznajete samog sebe. Zatim smo se preselili u Rim. Bilo je teško početi ispočetka…». Njegove životne priče ispričane su u njegovoj knjizi Memoari jednog maratonca (Memorie di un marciatore).
Abdon Pamich, Maraton sjećanja
Pamich je govorio i o Maratonu sjećanja (Corsa del Ricordo), u organizaciji Asi (Sportski savez Italije), koja se održava u veljači, povodom dana posvećenog sjećanju na Ezule, na ulicama rimske četvrti Giuliano Dalmata i u gradu Trstu. : “Događaj koji služi za pamćenje. Trkači također uče o povijesti. Sport je važan alat sjećanja”.
Barbaro: “Veliki čovjek, veliki Talijan”
“Teško je govoriti o Pamichu. Teško je pronaći prave riječi za čovjeka, koji kao i drugi iz tih hrabrih krajeva, je znao krenuti iz početka i stvoriti novi život, boriti se protiv svega i osvajati velike pobjede u sportu i životu. Sjajan čovjek i veliki Talijan, ponosan na svoj dres, unatoč svemu.” Claudio Barbaro, predsjednik ASI-ja, talijanskih sportskih i društvenih udruga, govorio je na događaju za ASI Sport & Culture Award održanom u Coni Honor Hallu, kako bi odao počast Pamichu.
„Na neki način, oduvijek smo željeli ispričati velike priče o ljudima poput Abdona Pamicha kad smo pokrenuli Maraton sjećanja. Pamich je u pravu kada kaže da ne postoji zemlja bez sjećanja i prošlosti”, zaključio je Barbaro.
