Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj i jedno od ključnih industrijskih i lučkih središta zemlje, suočava se s ozbiljnim demografskim izazovima. Prema najnovijim procjenama, broj stanovnika Rijeke bi iduće godine mogao pasti ispod 100.000 stanovnika čime bi Hrvatska ostala na samo dva veća urbana središta Zagreb i Split.
Dramatičan pad broja stanovnika
Podaci iz Popisa stanovništva 2022. godine pokazuju da je Rijeka izgubila 20.000 stanovnika u posljednjih deset godina, čime se broj stanovnika smanjio na nešto više od 108.000. Ovaj gotovo 16-postotni pad svrstava Rijeku u grad s najvećim demografskim gubicima u zemlji, na razini županija u Slavoniji, gdje je pad broja stanovnika najizraženiji.
Rijeka gubi prosječno 9.851 stanovnika svakih 12 godina, a stopa nataliteta je također zabrinjavajuća. U 2022. godini rođeno je samo 696 djece, unatoč tome što riječko rodilište pokriva područje tri županije. Ovi podaci se odnose isključivo na Rijeku, što dodatno ističe ozbiljnost situacije.
Posljedice gubitka statusa
Gubitak statusa velikog grada mogao bi imati značajne posljedice za Rijeku:
- Smanjenje financijskih sredstava: Grad bi mogao izgubiti dio državnih subvencija i sredstava iz EU fondova namijenjenih velikim urbanim područjima.
- Pad političkog utjecaja: Rijeka bi mogla izgubiti dio političkog utjecaja i prestiž koji dolazi sa statusom velikog grada.
- Promjene u urbanom planiranju: Moguće su promjene u prioritetima i planovima razvoja grada, što bi moglo utjecati na infrastrukturne projekte i urbani razvoj.
Razlozi demografskog pada
Demografski pad Rijeke rezultat je kombinacije nekoliko faktora. Navest ćemo svega nekoliko:
Iseljavanje:
Mnogi mladi ljudi i obitelji napuštaju grad u potrazi za boljim ekonomskim prilikama u inozemstvu ili drugim dijelovima Hrvatske. Dugotrajni trend iseljavanja stvorio je mentalitet inercije, po kojem mladi ljudi već u ranijoj dobi očekuju da će svoje najproduktivnije godine doživjeti u nekom drugom gradu jer “Rijeka nema što ponuditi”.
Prirodni pad stanovništva:
Rijeka ima nisku stopu nataliteta i visoku stopu mortaliteta, što dodatno doprinosi smanjenju broja stanovnika. Sigurno ne pomaže činjenica da jedan grad koji pretendira biti “Prijatelj djece” godinama je imao problem osiguravanja dovoljnog broja upisnih mjesta za vrtiće, o količini zelenih površina (parkića) za djecu da ne govorimo, a sve do nedavno imali smo dječju bolnicu koja je izgledala kao muzej prošlih vremena.
Gospodarski izazovi:
Deindustrijalizacija i nedostatak novih radnih mjesta utječu na odlazak radno sposobnog stanovništva. Rijeka je Devedesetih doživjela raspad svoje industrije i pretvorena je u grad šoping centara i državnih činovnika. Jedine rijetke iznimke (npr. JGL) nisu bile dovoljne da učine preokret u ekonomskim kretanjima.
Centralizacija :
Centralizacija državne uprave i resursa u Zagrebu negativno utječe na razvoj gradova poput Rijeke. S obzirom na to da se većina političkih i gospodarskih odluka donosi u glavnom gradu, Rijeka gubi autonomiju u donošenju važnih odluka koje bi mogle stimulirati lokalni razvoj. Koliko je država centralizirana i koliko je grad Rijeka ograničen u svojim pravima, dovoljno govori podatak da prema novim pravilnicima i čak za imenovanje ulica i trgova u Rijeci, konačnu odluku mora odobriti država, odnosno Zagreb (!?). S druge strane, poznato je da grad Rijeka ne upravlja svojom obalom nego to čini Vlada koja ima većinu u Lučkoj upravi Rijeka.
Cijepkanje teritorijalnog ustroja:
Rijeka pati i zbog neefikasne teritorijalne organizacije koja stvara administrativne prepreke. Fragmentacija teritorijalnog ustroja znači da grad i okolne općine često nemaju koordiniranu strategiju razvoja, što otežava provođenje velikih infrastrukturnih projekata. Najbolji primjer toga je kada su Bakar, Jelenje i Omišalj zbog političkih razloga odbijali postati dio Riječke urbane aglomeracije i time štetili ne samo Rijeci, već i vlastitim žiteljima. Dodajmo još činjenicu da su pojedini gradovi riječkog prstena dobili veći prostor za širenje od Rijeke (koja je svedena na 44km2) i rezultat je očekivan.
Katastrofalna ekonomska i komunalna politika riječke gradske vlasti:
Mnoge industrijske zone u Rijeci ostaju napuštene ili nedovoljno iskorištene. Primjer toga je npr. Hartera koja je desetljećima bila leglo beskućnika i čekala neka bolja vremena kada će lokalna vlast odlučiti što će s tim prostorom. Nikada nije dočekala. Nedostatak strateškog planiranja i privlačenja novih investitora rezultirao je stagnacijom gospodarskog rasta. Problem nije samo gospodarstvo, već i upravljanje prostorom. Rijeci naprosto nedostaje vizija pa se urbanistički planovi prilagođavaju svakom potencijalnom investitoru umjesto da je obrnuto. Takva politika rastjerala je i ono malo poduzetničke inicijative preostale u gradu, a Riječanima vidljivo pada kvaliteta života u zapuštenim, prljavim ulicama sa sve manje zelenila. Rijeka je naprosto izgubila reputaciju sredine ugodne za život, a konačan rezultat je i gubitak statusa velikog grada.
Na žalost, sve točno….