Sisanje palca može se smatrati prirodnom fazom koju skoro svako dijete prolazi tijekom svog razvoja, piše Zelena učionica. Međutim, treba istaći da ova navika utječe na razvoj govornih organa, a samim tim i na djetetov govor.
Sisanje palca se javlja još u intrauterinom periodu (već oko 20. tjedna trudnoće moguće je vidjeti fetus s palcem u ustima) kao potreba fetusa za smirivanjem. Ova “navika” se javlja i nakon rođenja. Kada je uznemirena, beba sisanjem palca uspostavlja kontrolu nad svojim ponašanjem, smiruje se.
Kako bi roditelji trebali reagirati ukoliko dijete siše palac?
Roditelji su često u dilemi da li da sisanje palca zamijene korištenjem duda jer misle da će dijete kasnije lakše prebroditi odvikavanje. Svakako je bitno da ni u jednom slučaju ne budete strogi kada je riječ o odvikavanju. Sisanje palca djetetu smanjuje napetost, a vaša strogost će je dodatno pojačati, tako da će smirivanje nalaziti na neke druge načine, a to može biti put u druge loše navike ili neurotska ponašanja. Treba naglasiti da je ovo razvojna faza koju prolazi svako dijete i od samog djeteta zavisi njeno trajanje, ali ukoliko se ona nastavi i nakon druge godine, svako je to razlog za brigu.
Ova loša navika utječe na nekoliko segmenta djetetovog razvoja – na razvoj njegovih zuba, govora, ishranu, socijalizaciju i higijenu.
Sisanje palca može utjecati na razvoj govora na više načina. Sisanje palca ili dude znači da bebe imaju manje mogućnosti brbljati, a samim tim i manje prilika da svojim ustima i ostalim organima koji učestvuju u artikulaciji prave različite oblike koji potpomažu razvoj oralnih motoričkih sposobnosti potrebne za govor (ovladavanje oralnom praksom koja je preduvjet za pravilan izgovor glasova). Vremenom djeca koja sišu palac pokazuju manju zainteresiranost za interakciju s drugim ljudima, tako da imaju i manje mogućnosti vježbati svoje jezične sposobnosti, uključujući razvoj rječnika i strukture rečenice. Sisanje palca ili dude može povećati vjerojatnost infekcije srednjeg uha koje utječe na sluh i auditivnu percepciju, i kao posljedica se može javiti kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju. Prilikom govora dijete je manje razumljivo, jer ima nešto u ustima (prst/varalicu) što onemogućava adekvatne pokrete za pravilnu artikulaciju, ali i dijete usvaja nepravilan izgovor.
Ponovljenim postupkom stavljanja svog palca u usta dijete svoj jezik gura unazad ili ga pak izbaci napolje (između zuba) pa onda u situacijama kada ono nema ništa u ustima, ostaje navika lošeg položaja i pokreta jezika, a samim tim nepravilne artikulacije, nekad i pojačane salivacije (nemogućnost kontrole nad pljuvačkom). U ovom slučaju javlja se „vrskav govor“ – izgovor glasova je oštećen po tipu lateralnog ili interdentalnog sigmatizma. Lateralni sigmatizam je poremećaj artikulacije kod koje dijete prilikom izgovora jednog ili grupe glasova (najčešće S, Z, C, Č, Ž, Š, DŽ, rjeđe T, D) jezik izbacuje sa strane (kroz zube). Kod interdentalnog sigmatizma dijete prilikom izgovora izbacuje jezik naprijed, između zuba. Na oba načina (interdentalno ili lateralno) jezik ne zauzima pravilan položaj i tako nepravilno usmjerava zrak, što za posljedicu ima oštećenu kvalitetu određenog glasa. Protruzija jezika (izbačen jezik iz usne duplje) onemogućava i pravilan izgovor glasa R jer su podizanje vrha jezika i vibracija znatno otežana.
Sisanjem palca ili dude utječe se i na razvoj vilične kosti i može dovesti do deformiteta vilice i nepca. Može nastati okluzija (otvoren zagriz), protruzija ili progenija (izbačena gornja ili donja vilica), rjeđe podizanje nepca. Ovi deformiteti utječu na hranjenje i govor.
Ukoliko dođe do poremećaja artikulacije (nepravilnog izgovora glasova) potrebno je odvesti dijete logopedu. Logopedski tretman bi prvenstveno trebalo započeti vježbama oralne prakse – jačanjem mišića usana, jezika. Jačanjem mišića jezika dijete stiče veću kontrolu nad jezikom pa će samim tim bolje moći kontrolirati njegov položaj. Kada dijete ovlada svojom oralnom praksom, ono je tada spremno za korigiranje oštećenih glasova.
Ukoliko je sisanje palca (dude) dovelo do deformiteta vilice ili zuba, potrebno je da se posavjetujete i sa stomatologom-ortodontom.
Kako spriječiti nastanak problema?
Prevencija je uvijek važnija i bolja od samog liječenja/korigiranja određenog problema. Pomozite djetetu i zajedno s njim premostite ovu fazu. Savjetujemo da to ne činite naglo jer je vašem djetetu svakako potrebna utjeha, potrebno mu je da ono samo može sebi pomoći, pa će “zabranjeno sisanje palca/varalice” zamijeniti nečim drugim. Umjesto toga, preusmjerite njegovu pažnju na neku drugu aktivnost. Dajte mu neku igračku, igrajte neke igre prstima, listajte slikovnice, radite ono što će njemu skrenuti pažnju i ispuniti ga. Budite sigurnost i smiraj koji su mu potrebni. Ponekad je razlog sisanja palca jednostavan – djetetu je dosadno, umorno je, uplašeno, a nekad se može desiti da je razlog složeniji i da se on krije dublje u ličnosti djeteta.
Ukoliko ne uspijevate sami izaći na kraj s ovim problemom, obratite se psihologu. On će zajedno s vašim djetetom i vama pronaći uzrok i osmisliti strategije k rješavanju i prelaženju ove faze.
Logoped s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom s raznovrsnim govorno-jezičnim problemima.
Dr. Nataša D. Čabarkapa, logoped
