Milena Quaglini ubijala je “iz osvete”, osjećala se žrtvom. Odgojena na kruhu i šamarima svog oca…
Tri žrtve, uključujući osuđenog zlostavljača djece: nevjerojatna priča o Mileni Quaglini, ženi koja je ubijala pedofile i silovatelje
Rođena 1957. u Paviji (Italija), Milena Quaglini i danas je jedna od rijetkih serijskih ubojica talijanskog podrijetla: ubijala je pedofile i silovatelje, činila je to iz osvete. Oduvijek žrtva nasilja i seksualnog zlostavljanja, oduzela je živote trojici muškaraca koji su je iskoristili. Milenina priča je duboka i danas izaziva buru. Jedna od njenih žrtava bio je osuđivani pedofil: zlostavljao je maloljetnike. Milena je “višestruka ubojica koja je pogubila krvnike”, žena naizgled bezazlenog, nevinog, gracioznog izgleda. Brižna supruga, ugledna majka i žena iz nekog drugog vremena: oni koji su je poznavali, teško da su tako nešto mogli zamisliti.
Djetinjstvo: batine, vrijeđanje i ponižavanje
Surova sudbina za tako finu, ljubaznu, pristojnu, strpljivu, veselu osobu. Našla se upletena u ubojstva i zločine počinjene protiv onih koji su željeli zlo njoj i drugima. Bol je okusila već u ranoj mladosti, kada je odgajana uz šamare, prijekore, uvrede i batine. Otac je bio podčinio cijelu obitelj: majka je bila zatočenica u kući. Ipak, Milena je uspjela završiti studij računovodstva i pronaći zaposlenje računovođe. Upoznala je Enrica, deset godina starijeg muškarca, rodila se ljubav koja rezultirala brakom.
Rodila je sina Darija, ali je nažalost jedini muškarac koji nad njom nije vršio nasilje, ubrzo umro.
Žena snažnog karaktera, unatoč vanjštini, Quaglini je nakon tugovanja zasukala rukave i ne odustajući pronašla novi posao.
Postala je poslovođa u trgovačkom centru u Paviji. U ovom radnom kontekstu pronašala je ljubav, ali ovoga puta i zlo. Mario, rastavljen i također deset godina stariji od Milene (kao i njezin pokojni muž), postao je otac druge Milenine kćeri. U prvim mjesecima života djevojčice Mario je počeo pokazivati prve znakove nasilja i opće netrpeljivosti. Posebno prema djevojčici, ostavljenoj cijelu noć u garaži da je ne čuju kako plače.
Priča se ponovila: Milena se našla u obiteljskom kontekstu gotovo identičnom onom kojeg je napustila nakon studija, uz koji je odrastala. Ubrzo je Mario postao nasilan, alkoholičar. Kad im se rodila druga kći, Milenina treća, više nije bilo prostora za slaganje kockica u vezi pored ostalog zbog posla, koji je Mario neprestano gubio, gomilajući dugove. Suočena s još jednom svađom, Milena je napustila kuću i pronašla drugi posao: ovaj put čisteći teretanu. Upoznala je čovjeka Giusta Della Pozzu, 80-godišnjaka koji joj je ponudio novac da brine o njemu. Prihvatila je.
Prvo ubojstvo Milene Quaglini
Kad mu je žena, koja se zbližila sa starcem, otkrila svoje financijske probleme, on se pokazao velikodušnim, tako što je posudio četiri milijuna lira. Međutim, bila je to samo laž. Milena je trebala shvatiti skrivenu razvratnu poruku: 80-godišnjak joj rekao “glupačo, što misliš da sam ti dao novac da radiš?”. Gurnuo ju je na krevet kako bi je iskoristio. Milena je smogla hrabrosti da reagira, zgrabila je lampu i razbila je o glavu muškarca, koji je u lokvi krvi pao na zemlju.
Bila je to reakcija koja ju je ostavila zapanjenom. Nakon što je napustila kuću i razmislila o tome, vratila se u stan. Zvala je policiju, objasnivši da je starijeg muškarca zatekla već u takvom stanju, pretpostavljajući napad zbog pljačke. Nije imala nikakvih posljedica, policija je slučaj zaključila kao “nesretan slučaj”. Milena se odlučila vratiti živjeti s Marijom, svojim drugim suprugom. Ali ako nije uspjelo prvi put, nije bilo šanse da uspje drugi.
Drugo ubojstvo Milene, serijske ubojice koja je ubijala pedofile i silovatelje
Ona s Mariom bila je za ženu zasigurno najturbulentnija veza. Tučnjve su je dovele do gubitka dva zuba, puknuća bubnjića, a prije svega do gubitka dostojanstva. Šamari, udarci nogama i rukama bili su svakodnevnica, potpuno isti uvjeti u kojima je živjela kao dijete. Činilo se da Milena ima čvrst otpor, ali zapravo se nešto u njoj prelomilo. Jednog dana, nakon učestalog pretrpljenog ugnjetavanja, odlučila je da će to biti Marijova posljednja noć.
Čovjek je otišao u krevet nakon što je iskalio svoje svakodnevne frustracije na svojoj omiljenoj žrtvi. Milena je odlučila djelovati s razrađenim planom: svome je krvniku uspjela svezati ruke i noge, a zatim mu uže za rolete omotati oko vrata. Drugo ubojstvo izvedeno je ovako: Milena je izbacila svu snagu koju je skrivala u svom malom i gracioznom tijelu, vukla i vukla, dok na kraju nije zadavila Marija. Beživotno tijelo ostavila je pred svoim stanom, a onda se slabašnim glasom ponovno javila policiji: ovaj put je, međutim, priznala krivnju. “Ubila sam svog muža.”
Treće ubojstvo: Angelo Porrello
Kada je policija stigla na mjesto zločina, opisala je činjenice kao da govori o filmu, gotovo kao da se uspjela potpuno odvojiti od zločina koji su počinjeni da bi se obranila, umorna od ugnjetavanja i zlostavljanja. Rekla je da joj je žao, ali nikada nije pokazala kajanje. Dobila je kaznu od 14 godina za ubojstvo Marija Foglija, koja je zatim smanjena na šest godina zbog psihičke bolesti: na kraju je pretvorena u kućni pritvor. Nakon isteka kazne, Milena više nije znala što će sa svojim životom. Majka je se odrekla, radije ju je ostavila na ulici nego da pogleda njezinu “dušu ubojicu” u oči. Odvjetnik joj je omogućio smještaj u zajednici, gdje je počela piti i stvarati probleme do te mjere da su je izbacili iz ustanove.
Kad više nije znala što sa svojim životom, odlučila je još jednom dati sve od sebe: javiti se na oglas u novinama za “suživot”. Opis Angela Porrella, treće Milenine žrtve, bio je sljedeći: “Dinamičan pedesetogodišnjak, razveden, vitak, vlastiti dom, traži društvenu suputnicu, najviše četrdeset godina, za prijateljstvo, zajednički život, vidjet ćemo .” Porrello je bio muškarac osuđen za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Milena ga je ubila 5. listopada 1999., bio je to još jedan zločin u kući. Tog ju je dana Angelo dvaput silovao, a onda je ona smogla snage reagirati uz hladan, racionalan, ciničan i nemilosrdan plan. “Hoćeš li kavu?” kao da se ništa nije dogodilo.
U tu je šalicu prolila je cijelu bočicu Miniasa, snažne tablete za spavanje koja je nokautirala Porrella. Milena je imala vremena i prilike da postupi kako je planirala: odvukla je tijelo u kadu da ga utopi. Ovaj put nije htjela platiti za ovaj zločin i proučila je plan kako izbjeći zakon. Odabrala je biti uhićena zato što je pobjegla iz kućnog pritvora, tako da kada Angelovo tijelo bude pronađeno, nitko je ne bi mogao optužiti dok je u zatvoru. Porrello je pronađen kada je tijelo bilo u poodmakloj fazi raspadanja. No, policija je uspjela ući u trag krivcu zahvaljujući pismima napisanim kada se javila na oglas.
Smrt Milene Quaglini: samoubojstvo u zatvoru
“Kad netko reagira loše, ja reagiram gore”, rekla je, nazivajući sebe “žrtvom” jer se tako osjećala. Čak je osjećala da je pronašala spokoj u zatvoru, gdje je (ironično) osjećala zaštitu svakako veću nego što ju je ikada imala izvan rešetaka. Gajila je svoje strasti: slikanje je bilo lijek za oporavak žena. Međutim, Milena je bila nemirna, njena duša više nije podnosila ovaj svijet. U 1 sat ujutro je uzela plahtu iz ćelije, izrezala je na trake, omotala si je jednu od njih oko vrata, a zatim je zavezala omču za kuku i izvela posljednju gestu na ovome svijetu. Bilo je 2 sata ujutro kada je pronađeno njeno beživotno tijelo. Prije ekstremne geste je svojoj djeci napisala posljednju poruku: “Ne mogu više, oprostite mi, mama.”.
